Godišnje, 1 od 10 pacijenta u primarnoj zdravstvenoj zaštiti oboli od depresije. Izvješće SZO –depresija u PZZ 10,4 % od toga najviše u Santiagu 29,5%, a najmanje 2,6% u Nagasakiju.
Piše: Jelena Matoković-Bistrović dr.med.
Godišnje, 1 od 10 pacijenta u primarnoj zdravstvenoj zaštiti oboli od depresije. Izvješće SZO –depresija u PZZ 10,4 % od toga najviše u Santiagu 29,5%, a najmanje 2,6% u Nagasakiju, U Europi 5%. Broj oboljelih od depresije se znatno povećao u drugoj polovici 20 stoljeća i dalje konstantno raste. Tako, američke prognoze govore, u budućnosti čeka depresija kao prva na ljestvici morbiditeta.
Samo polovica depresivnih zatraži liječničku pomoć, od toga samo polovica biva adekvatno i liječena,tj. uzima antidepresive, i konačno jedan veći dio pacijenata koji se liječi, ne liječi se u potpunosti,ili ne u dovoljnoj terapijskoj dozi, ili prekida liječenje prije vremena, tj. samoinicijativno.
Očito da depresija spada u najčešće psihičke bolesti današnjice. Lat. Depressum u prevodu znači potištenost. To je ozbiljan duševni poremećaj koji zahtjeva liječenje, bolest se javlja u epizodama, češća je kod žena, a simptomi moraju trajati najmanje dva tjedna da bi postavili dijagnozu.
Glavni simptomi su:
- tužno raspoloženje
- gubitak osjećaja zadovoljstva prema aktivnostima i interesima koje su prije odražavale osjećaj zadovoljstva
- smanjena životna energija
- pojačano umaranje
Simptomi izraženi u nešto manjem postotku, ali se također često javljaju:
- slabljenje koncentracije,
- poteškoće u donošenju odluka,
- pesimističan pogled na budućnost,
- osjećaj beznadnosti,
- poremećen san/ insomnija ili hipersomnija/,
- loš ili pojačan apetit,
- gubitak samopouzdanja,
- usporenost ili nemir,
- osjećaj težine u rukama i nogama,
- tjelesni i vegetativni simptomi,
- disfunkcionalnost u obiteljskom i poslovnom životu,
- veći dio dana provode u osami, u izolaciji od obitelji i prijatelja,
- suicidalne misli..
Nekad je teško postavljanje dijagnoze, jer pacijent često i sam niječe depresiju,fokusira se na tjelesne simptome, te se često prvo isključuje organska bolest nizom pretraga, a tek zatim s negativnim rezultatima pretraga, dijagnosticiramo stanje depresije.
Depresije mogu biti:
- u sklopu neke druge psihičke bolesti / psihotične depresije /- halucinacija, sumanutih ideja, osjećaj krivnje, grešnosti, ili pak prekomjerne vrijednosti, samohvale,
- mogu biti endogene / genetske / kao i poremećaj adrenergičkog, serotonergičkog, dopaminergičkog ……..sustava, jer govori se o serotoninu kao molekuli sreće, noradrenalinu kao molekuli energije, a dopaminu kao molekuli zadovoljstva,
- reaktivne depresije-javljaju se poslije stresnih životnih situacija / smrt drage osobe, ratna zbivanja, razvod braka, gubitak posla, egzistencije……/, ali su duže i jače izražene nego što je to uobičajeno.
Diferencijalno dijagnostički treba uočiti razliku između depresije i anksioznosti, jer se neki simptomi mogu pojaviti u oba slučaja, ali terapija nemora biti identična.
Anksioznost /tjeskoba/ je uglavnom usmjerena na buduće događaje, očitovanjem tjeskobe straha ,napetosti, nemira, osjećaj da će bolesnik „puknuti“ pa sve do napadaja panike.
Simptomi:
- poteškoće s koncentracijom, smetenost,
- kronična zabrinutost,
- uporne iracionalne misli,
- pesimizam u odnosu na buduće događaje,
- očekivanja najnepovoljnije opcije neke buduće situacije,
- depresija,
- opsesija ili preokupiranost oko nekog budućeg događaja,
- gubljenje strpljenja,
- “nervoza želuca“,
- žeđ i učestalo mokrenje,
- oslabljen libido,
- glavobolja, vrtoglavica,
- stezanje u prsima,
- tahikardija,
- nemir, tremor, povećana iritabilnost
Anksiozni poremećaj , za razliku od depresija, je kronična tjeskoba koja traje danima, tjednima, mjesecima, i uglavnom je to pitanje života, smrti, krivnji, osude, zdravlja, novca, karijere. Poremećaj se percipira kronična zabrinutost za najmanje sitnice, a u svezi nekih budućih događaja, graduirana do same blokade da se nešto konstruktivno učini. Prava egzistencijalna anksioznost mora trajati najmanje 6 mjeseci da se postavi dijagnoza. Depresija dolazi u valovima, i za razliku od anksioznosti odnosi se na sadašnje stanje.
U mnogim slučajevima te se dvije dijagnoze isprepliču ili se pak , ako se ne liječe, nadograđuju u druge, teže.
Terapija se također može bazirati na obje dijagnoze, tim više što djelovanje anksiolitika počinje nešto ranije za razliku od antidepresiva, te tako često počinjemo s obje vrste lijeka dok dobijemo pozitivan pomak.
Terapija: medikamentozna i psihoterapija
Medikamentozna:
ANKSIOLITICI: derivati benzodiazepina
- alprazolam MISAR 30×0,25mg,0,5mg, 1mg,
- diazepam NORMABEL 30x 2mg, 5mg, 10mg,
- lorazepam LORSILAN 30×1 mg, 20×2,5 m,
- oksazepam OKSAZEPAM BELUPO 30x10mg, 15 mg, 20x30mg,
- bromazepam.
ANTIDEPRESIVI: nesektivni inhibitori ponovne pohrane monoamina
: selektivni inhibitoriponovne pohrane serotonina /SSRI/
- sertralin HALEA 30x50mg, 100mg,
- escitalopram CITRAM 28×10 mg,
- fluoksetin, paroksetin.
: inhibitorimonoaminooksidaze tipa A - moklobemid
: ostali antidepresivi - mirtazapin CALIXTA 30×15,30,45 mg,
- reboksetin,venlafaksin,duloksetin,
- hipericin AKTIVIN H 30 i 60 caps. X 0,5 mg.
Antidepresivi se koriste u sklopu liječenja depresivnog poremećaja, ali i u sklopu monogih drugih psihičkih poremećaja: najčešće anksioznosti, paničnih poremećaja, PTSP, opsesivno-konvulzivnih poremećaja, poremećaja prehrane / anoreksija nervosa, bulimija /, alkoholizma, poremećaje spavanja itd. Lijek izbora uvijek mora biti najdjelotvorniji, najsigurniji, najpodnošljiviji i prilagodljiv svakom pacijentu ponaosob /uključujući druge dijagnoze i dosadašnja liječenja/.
Djelovanje antidepresiva nastupa s latencijom od 3-6 tjedana što treba imati u vidu kod započinjanja terapije, te o tome upozoriti pacijenta.
Danas najčešće i najsigurnije propisivani antidepresivi, selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina / SSRI /, lijek su izbora za blage i umjereno teške depresivne epizode. Upravo zbog latencije početka djelovanja SSRI-a dodaje se anksiolitik / alprazolam-MISAR / čije djelovanje počinje već sa prvom tabletom.
Alprazolam kao benzodijazepinski preparat ima antidepresivno, sedativno, anksiolitičko,i antipanično djelovanje. Antidepresivno djelovanje je posljedica normalizacije beta adrenergičkih receptora, a anksiolitičko posljedica vezanja na središnje benzodijazepinske receptore. Nije upotrebljiv jedino u slučajevima teške depresije, bipolarnog poremećaja i endogene depresije. Na alprozolam se može razviti ovisnost i simptomi sustezanja nakon brzog prekida, te o tome treba voditi računa, te postupno smanjivati dozu, kada će već početi djelovati antidepresivi iz grupe SSRI – escitalopram CITRAM,te sertralin HALEA, jedno od najboljih te grupe lijekova.
Upotrebljavaju se kod velikih depresivnih epizoda, generaliziranog anksioznog poremećaja, paničnih poremećaja, socijalnih fobija, opsesivno-kompulzivnih poremećaja. Escitalopram pacijenti jako dobro podnose i terapeutski je izvrstan lijek uz upozorenje kod adolescenata s velikim depresivnim poremećajem, gdje se mora pažljivo kontrolirati i uočiti i najmanje znakove pogoršanja ili suicidalnosti, te kod starijih pacijenata s oštećenim kognitivnim funkcijama, manije, epilepsije, oštećenje jetrenih i bubrežnih funkcija, te kardiovaskularnim bolestima. Početna doza escitaloprama u depresije je 10 mg dnevno u jednoj dozi, te se eventualno može povisiti na 20 mg. Dnevno. Kod paničnih poremećaja ta doza je 5mg na dan u prvom tjednu, te se postepeno povisuje za 5-10 mg u sljedećem tjednu.
Kod sertralina, kao i kod fluoksetina se mora sa oprezom davati epileptičarima, te dijabetičarima jer utječe na kontrolu glikemije, te je potrebno prilagoditi dozu antidijabetika, te mogu utjecati na sposobnost upravljanja vozilima ili strojevima. Početna doza u liječenju depresija je 20 mg na dan, te tek nakon 4 ili više tjedana možemo eventualno dodati još jednu dozu lijeka, ako nije došlo do kliničkog poboljšanja.
23.12.2015
