Kronične reakcije kože na UV zračenje nastaju zbog dugotrajnog izlaganja suncu, najčešće tijekom nekoliko godina ili desetljeća. Koža, kao najveći organ, na takva oštećenja mora na neki način odgovoriti, što se očituje ubrzanim starenjem kože, gubitkom elastičnosti, pojavom bora, hiperpigmentacija, nastankom aktiničkih keratoza i malignih tumora kože.
Većina učinaka sunčeva svjetla uzrokovana je ultraljubičastim zrakama koje su podijeljene u tri spektra (UVA, 320 do 400 nm; UVB, 280 do 320 nm; i UVC, 100 do 280 nm), no atmosfera filtrira zračenje pa samo UVA i UVB zrake dopiru do Zemljine površine.
Za razliku od naglog oštećenja kože, poput opeklina, kronična oštećenja nastaju djelovanjem UVA i UVB spektra na duboke slojeve kože, gdje dolazi do razaranja kolagena i elastina te trajnih genetskih mutacija u stanicama kože. Sve to onemogućuje prirodnu regeneraciju kože pa dolazi do fotostarenja kože, procesa u kojem UVA zrake prodiru u dermis i trajno oštećuju elastin. To uzrokuje nakupljanje abnormalnih elastičnih vlakana, zbog čega koža gubi čvrstoću, postaje naborana, opuštena, žućkasta i grube teksture, što se naziva aktinična elastoza.
UV zračenje potiče oslobađanje enzima metaloproteinaza koji razgrađuju kolagen i elastin, dok istodobno fibroblasti, stanice zadužene za stvaranje novih vlakana, proizvode deformirani elastin. Kao krajnji rezultat nakupljanja nefunkcionalnih elastinskih vlakana u gornjem sloju dermisa nastaje stanje poznato kao aktinična elastoza.
Koža na fotoeksponiranim dijelovima, kao što su lice, vrat, dekolte i nadlaktice, postaje opuštena, gruba, suha, duboko izbrazdana, zadebljana i gubi svoju prirodnu elastičnost. Fotostarenje je karakterizirano dubokim borama, gubitkom tonusa, suhoćom, grubom teksturom i žućkastom bojom kože.
Pigmentacijske promjene uključuju neujednačenu pigmentaciju, staračke pjege i pojačanu sklonost hiperpigmentacijama, što se najčešće opaža na nosu, obrazima i čelu. Teleangiektazije su vidljivo proširene kapilare na licu i dekolteu uzrokovane trajnim oštećenjem stijenki krvnih žila. Ponekad se na vratu, osobito lateralno, mogu doimati poput opeklina jer je koža crvena i djeluje zažareno, što mogu dodatno pogoršati znojenje i nanošenje parfema na kožu.
Aktiničke keratoze hrapave su i ljuskave promjene na koži koje nastaju na najizloženijim dijelovima tijela, poput lica, vlasišta i ruku. Ubrajaju se u prekanceroze jer se s vremenom mogu razviti u spinocelularni karcinom kože. Zahtijevaju liječenje koje može biti u obliku krioterapije, laserskog liječenja, fotodinamičke terapije ili kirurškog uklanjanja.
Kumulativno UV oštećenje kože oštećuje staničnu DNK, što izravno dovodi do razvoja malignih tumora kože, kao što su bazocelularni karcinom, spinocelularni karcinom i melanom. Redovitim pregledima kože dermatolozi nastoje svaku sumnjivu promjenu na koži što ranije prepoznati i liječiti. Također, svaka osoba koja primijeti nešto sumnjivo na koži, promjenu koja ne prolazi, krvari ili ima krasticu, treba se javiti na pregled.
Kako bi se koža zaštitila od kumulativnog učinka UV zraka, zaštita od sunca trebala bi biti cjelogodišnja. To podrazumijeva korištenje proizvoda sa zaštitnim faktorom tijekom cijele godine, a osobito ljeti, kada bi trebali imati široki spektar zaštite (SPF 30+ do 50+). Bitna je i mehanička zaštita, poput odgovarajuće lagane odjeće dugih rukava, kapa, šešira i naočala sa UV zaštitom. Boravak na otvorenom ne bi trebao biti u sredini dana, pogotovo ne od 10 do 17 sati.
Sva kronična oštećenja kože ne mogu se izbrisati, ali pravilnom njegom kože i fotozaštitom nastoji se spriječiti daljnje oštećenje kože.
2.8.2026
