Nova DSM-5 klasifikacija (Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje) Američke psihijatrijske udruge donosi nam pregled anksioznih poremećaja…
Nova DSM-5 klasifikacija (Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje) Američke psihijatrijske udruge donosi nam pregled anksioznih poremećaja koji se donekle razlikuje od prethodne DSM-IV klasifikacije. Ovdje ću dati pregled anksioznih poremećaja prema DSM-5 klasifikaciji s karakteristikama koje su tipične za svaki od uključenih poremećaja unutar ove dijagnostičke kategorije.
Zajedničke karakteristike ovih poremećaja su pretjerani strah, tjeskoba i posljedični poremećaji ponašanja. Postoji razlike, ali i preklapanja između straha i anksioznosti. Kod straha je prisutan emocionalni odgovor na stvarnu ili percipiranu predstojeću opasnost, a anksioznost predstavlja anticipaciju buduće opasnosti. Kao najizrazitija i prepoznatljiva reakcija odgovora na strah su panični napadi, no oni se javljaju kod velikog broja drugih psihičkih poremećaja, a ne samo kod anksioznih poremećaja.
Tijekom života anksioznost se javlja u sklopu normalnih razvojnih strahova ili kao reakcija na određene životne situacije ili promjene, no za razliku od toga anksiozni poremećaji se razlikuju po svojoj izraženosti ili duljem trajanju. No, da li se radi o pretjeranom strahu ili anksioznosti, procijeniti će kliničar, jer će se samoj osobi koja pati od tog poremećaja navedeni osjećaji svakako doimati prekomjerni i preplavljujući.
Prvi poremećaj u ovoj dijagnostičkoj kategoriji je separacijski anksiozni poremećaj. Njega karakterizira ustrašenost ili anksioznost zbog separacije od osoba kojima je privržena do mjere koji je neprimjeren razvoju te osobe. Taj strah ili anksioznost su prisutni zbog doživljaja opasnosti za te osobe te da bi neki događaji mogli dovesti da ih izgube ili da se osoba mora od njih odvojiti. Stoga se osoba oklijeva od njih udaljiti, može imati noćne more i različite simptome tjelesnog distresa. Ovakvi se simptomi obično javljaju u djetinjstvu, no mogu biti izraženi i tijekom odrasle dobi. Doživljavaju pretjeranu patnju koja se ponavlja zbog predviđanja separacije ili da će biti odvojeni od kuće ili od osoba uz koje su vezani. Stalno jesu li te osobe dobro, da im se nešto ne dogodi, da ne umru, a posebice kada su od njih odvojeni, pa stalno provjeravaju gdje su i moraju ostati s njima u kontaktu. Zbog tih strahova odbijaju same izaći. Stalno se boje ili izbjegavaju ostati same ili stalno budu u blizini osoba kojima su privržene. Često tako mogu postojati problemi s odlaskom na spavanje ili bilo kakav odlazak s drugim osobama (npr. izlet). Od tjelesnih simptoma mogu biti prisutni bolovi u trbuhu, mučnine, povraćanje, glavobolje, lupanje srca, vrtoglavica ili osjećaj nesvjestice. Kada su takva djeca odvojena od osoba uz koje su vezani, mogu biti povučeni, tužni, apatični ili se ne mogu koncentrirati na zadatke ili igru. Mogu se bojati mraka, životinja, čudovišta, otmičara, automobilskih nesreća, putovanja ili drugih situacija za koje im se čini da mogu predstavljati opasnost za obitelj ili njih. Mogu odbijati odlazak u školu. Ovakva djeca mogu djelovati intruzivno, zahtjevno te da imaju stalnu potrebu za pažnjom, a kao odrasli mogu se činiti ovisni ili pretjerano zaštitnički.
Ovaj poremećaj treba razlikovati od generaliziranog anksioznog poremećaja, paničnog poremećaja, agorafobije, poremećaja ophođenja, socijalnog anksioznog poremećaja, posttraumatskog stresnog poremećaja, žalovanja, poremećaja s prkošenjem i suprotstavljanjem, psihotičnih poremećaja i poremećaja ličnosti.
25.1.2017
