U 2013. godini francuski kardiolog Michel de Lorgeril je u časopisu BMC Medicine objavio mišljenje u kojem se osvrnuo na rezultate novih studija koje su se bavile proučavanjem utjecaja Omega – 3 masnih kiselina na zdravlje srca i krvnih žila.
U 2013. godini francuski kardiolog Michel de Lorgeril je u časopisu BMC Medicine objavio mišljenje u kojem se osvrnuo na rezultate novih studija koje su se bavile proučavanjem utjecaja omega – 3 masnih kiselina na zdravlje srca i krvnih žila. Michel de Lorgeril je poznati znanstvenik koji je prvi ponudio objašnjenje za francuski paradoks – smanjenu učestalost kardiovaskularnih bolesti u Francuza unatoč uživanju u hrani i piću.
Neočekivani rezultati studija nakon 2005. godine
Analizirajući studije koje su se bavile ispitivanjem učinkovitosti omega – 3 masnih kiselina, autor je zaključio kako studije objavljene nakon 2005. godine pokazuju suprotne rezultate od očekivanih. Naime, do 2005. godine mnoge su studije pružile jasne dokaze o učinkovitosti unosa omega – 3 masnih kiselina u zaštiti od kardiovaskularnih bolesti. Tu su činjenicu potkrijepile metaanalize prospektivnih i kliničkih studija što je dovelo do zaključka da unos od 250 mg dnevno EPA + DHA smanjuje rizik od bolesti srca i krvnih žila (CVD) za 36 %. Posljedično tome predloženo je da se omega – 3 indeks uzme kao pretkazatelj komplikacija CVD. Omega – 3 indeks pokazatelj je raspoloživosti omega – 3 masnih kiselina o čemu ovisi ugradnja u ciljna tkiva, a predstavlja sadržaj blagotvornih EPA i DHA masnih kiselina u crvenim krvnim zrncima izražen kao postotak ukupnih masnih kiselina. Ovaj koncept nam kazuje da koristi od unosa omega – 3 masnih kiselina u zaštiti od CVD imaju osobe s niskim omega – 3 indeksom, ali ne i one osobe koje zbog nekih drugih razloga imaju povišen rizik od CVD primjerice zbog pušenja, što znači da su omege nutrijent i nemaju svojstva lijeka. Suprotno očekivanjima, studije objavljene nakon 2005. ne pokazuju da omege ostvaruju zaštitni učinak. Razlozi ovakvog ishoda mogu se objasniti da se populacija koja se testira promijenila – odnosno promijenio se njihov omega -3 status i sada je viši nego ranije. Također, upotreba lijekova statina danas je vrlo raširena, dok je u ranije objavljenim kliničkim istraživanjima terapija statinima bila rijetkost. S druge strane, najnovije epidemiološke studije o utjecaju unosa omega – 3 masnih kiselina i dalje nam pokazuju kako omege ostvaruju zaštitan učinak, odnosno unos omega – 3 masnih kiselina je u negativnoj korelaciji s rizikom od CVD.
Podjela novijih kliničkih studija
Pomno analizirajući novije kliničke studije može se zaključiti kako one obiluju manjkavostima. Primjerice, studija DART-2 iz 2003. ima velike greške u dizajnu: prekinuta je nakon 1 godine, nema pravu kontrolnu skupinu, nema placeba i nije slijepa. Također, često citirana studija iz 2008. godine Wilhelm et al. je izuzetno kratka i u njoj je sudjelovao mali broj ispitanika. Prema mišljenju kardiologa de Lorgerila studije bi trebalo podijeliti na one prije i poslije sistemske upotrebe statina. U vremenu prije statina objavljene su tri velike studije DART i GISSI te Lyon Heart Study koje su zabilježile značajno blagotvorno djelovanje omega.
Kako statini utječu na omege i obratno?
Studija GISSI-HF objavljena 2008. je proučavala utjecaj omega – 3 neovisno o utjecaju statina i objavila kako ni jedna ni druga terapija nemaju utjecaja. Iz toga se može zaključiti kako postoji mogućnost da se statini i omege recipročno inhibiraju. Postoji teorija kako statini pružaju jaku zaštitu od kardiovaskularnih incidenata te da zbog toga omege ne pokazuju blagotvoran učinak. No tu teoriju pobila je studija iz 2007. godine (Corona grupa) koja je uspoređivala utjecaj statina sa placebom bez unosa omega i statini opet nisu imali učinka na smanjenje rizika od kardiovaskularnih incidenata. 2007. godine uveden je New Clinical Trial Regulation koji je postrožio uvjete izrade kliničkih studija i zanimljivo je da nakon uvođenja novih pravila izvođenja, studije koje su proučavale učinkovitost statina (rosuvastatin) u sprječavanju kardiovaskularnih incidenata ne idu statinima u prilog.
Predloženo je nekoliko mehanizama na koji način statini i omege ulaze u interakcije, a jedan od njih je utjecaj statina na povišenje arahidonske kiseline, omega – 6 masne kiseline koja se s omega – 3 masnim kiselinama natječe u organizmu, a visok udio omega – 6 djeluje nepovoljno na zdravlje srca i krvnih žila.
Zaključak
Kod osoba koje unose statine, unos omega – 3 masnih kiselina u obliku dodataka prehrani nema učinka, stoga po svemu sudeći statini bi mogli biti odgovorni za nedostatak dokaza za blagotvorno djelovanje omega – 3 masnih kiselina. Danas osobe imaju bolji status omega – 3 masnih kiselina, unose više ribe u prehrani što se odražava i u istraživanjima koja ne potvrđuju blagotvorno djelovanje dodatnog unosa omega – 3 masnih kiselina. Smatra se kako bi se omega – 3 masne kiseline trebale preporučiti svim osobama koje boluju od bolesti srca i krvnih žila jer se na taj način može nadoknaditi potencijalni deficit tih važnih masnih kiselina i time smanjiti rizik od kardiovaskularnih incidenata dok osobe u riziku ne promijene životne navike.
23.12.2015
