Periferna arterijska bolest u dijabetičara- važnost mjerenja pedobrahijalnog indeksa

Vrijeme čitanja članka: 4 minute

Sažetak

Periferna arterijska bolest  (eng. peripheral artery disase = PAD) je česta vaskularna bolest karakterizirana suženjem arterija s posljedičnim smanjenim dotokom krvi u ekstremitete.  Najznačajniji rizični faktori za razvoj PAD su: dob, pušenje, diabetes mellitus, hipertenzija i hiperkolesterolemija.

Diabetes mellitus (šećerna bolest) je posebno važan rizični faktor za razvoj težeg oblika PAD, kod kojeg su uglavnom pogođene potkoljenične arterije, a zbog istovremene dijabetičke neuropatije bolesnici se često javljaju u poodmakloj fazi (s razvijenim ulceracijama i gangrenom) kada su endovaskularne metode ograničene, što nerijetko dovodi do potrebe za amputacijom ekstremiteta.

Mjerenje pedobrahijalnog indeksa (eng. ankle-brachial index = ABI) predstavlja neinvazivan, relativno jednostavan, lako izvediv i dostupan alat u skriningu i kontroli progresije kako simptomatske, tako i asimptomatske PAD, te igra važnu ulogu u pravovremenom postavljanju dijagnoze i započinjanju liječenja PAD, naročito kod dijabetičara.

Periferna arterijska bolest (PAD)

Periferna arterijska bolest (PAD) u širem smislu podrazumjeva  bolest svih arterija isključujući koronarne arterije, aortu i intrakranijalne arterije, a etiološki se prvenstveno radi o aterosklerotskoj bolesti.  PAD u užem smislu podrazumjeva bolest zdjeličnih arterija i arterija donjih ekstremiteta.

2015. godine je kod 236,62 milijuna ljudi diljem svijeta starijih od 25 godina bila potvrđena PAD. Iako je PAD, nakon koronarne bolesti srca i moždanog udara, treći najčešći oblik kardiovaskularne bolesti uzrokovane aterosklerozom, na nju se još uvijek obraća relativno mala

pozornost javnosti u usporedbi s druge dvije bolesti.

Radi se o kroničnoj bolesti koja značajno reducira kvalitetu života oboljelih, te povećava stopu smrtnosti najmanje tri puta u odnosu na zdrave pojedince  iste dobi. Čak 2/3 bolesnika s PAD ima konkomitantnu aterosklerotsku vaskularnu bolest druge lokalizacije.  Stoga bolesnike s potvrđenom PAD ubrajamo u kategoriju vrlo visokog kardiovaskularnog rizika.

Simptomi i znakovi

Čak 50% osoba s PAD-om nema tipične simptome i stoga ih smatramo asimptomatskima. Najčešći uzroci asimptomatske (tzv. maskirane) PAD su: 1. nemogućnost  dovoljnog hodanja da bi se izazvali simptomi (npr. uslijed srčanog zatajenja ili nakon amputacije donjeg uda) i 2. smanjen osjet bola npr. uslijed dijabetičke neuropatije.

Ipak, najčešći simptom PAD je intermitentna klaudikcija tj. pojava bolova ili grčeva pri hodu koji mogu biti lokalizirani u stražnjici, kuku, bedru ili potkoljenici, a koji tipično popuštaju nakon određenog perioda mirovanja.  Kod težih oblika PAD ishemični se bolovi javljaju i u mirovanju što nazivamo kroničnom prijetećom ishemijom uda.

Fizički znakovi koji mogu ukazivati na PAD uključuju atrofiju (slabost) mišića, gubitak dlakavosti, glatku, sjajnu i na dodir hladnu kožu, reducirane ili odsutne arterijske pulsacije, rane ili ulkusi koji ne zacijeljuju i hladne ili utrnule krajnje dijelove ekstremiteta.

Periferna arterijska bolest u dijabetičara

PAD je česta vaskularna komplikacija diabetes mellitusa (DM).  Nekoliko velikih populacijskih istraživanja je pokazalo da DM 2-4 x povećava rizik za razvoj PAD u usporedbi s nedijabetičarima.

Na prevalenciju PAD kod dijabetičara utječu duljina trajanja DM, suboptimalna kontrola glikemije, koegzistencija drugih kardiovaskularnih rizičnih faktora i/ili druga oštećenja ciljnih organa (npr. proteinurija). Stoga ne čudi da je prevalencija PAD u dijabetičara 9.5% – 13.6% u odnosu na na opću populaciju u kojoj je prevalncija oko 4%. Porast glikoziliranog hemoglobina (HbA1c) za 1% povećava rizik od razvoja PAD za čak 28%.

U bolesnika s DM-om PAD češće zahvaća arterije ispod koljena, posljedično tome su revaskularizacijske opcije, kao i njihova šansa za uspjeh, značajno reducirane. Uz to, PAD se u dijabetičara često dijagnosticira u kasnijoj fazi (npr. sumnju pobuđuje ulkus koji ne zacjeljuje), jer zbog popratne neuropatije dijabetičari često imaju reduciranu osjetljivost na bol. Sve to povećava rizik od infekcije, što nerijetko dovodi do potrebe za amputacijom ekstremiteta.

Američko dijabetološko društvo (American Diabetes Association = ADA), Europsko kardiološko društvo (European Society of Cardiology = ESC) i Europsko društvo za proučavanje dijabetesa (European Association for the Study of Diabetes = EASD) preporučuju godišnji skrining na PAD u svih dijabetičara u vidu uzimanja anamnnestičkih podataka o dužini hodne pruge, postojanju simptoma intermitentne klaudikacije i palpacije arterijskih pulsacija na nogama. Inicijalni ABI se preporuča učini svim dijabetičarima, čak i asimptomatskim,  starijim od 50 godina, odnosno starijim od 40 godina ako uz šećernu bolest imaju još barem jedan rizični čimbenik. Ako su rezultati inicijalnog ABI testa uredni, isti treba ponavljati nakon 10 godina, odnosno nakon 5 godina od inicijalnog pregleda (ako postoje i drugi čimbenici rizika). Ukoliko je ABI patološki savjetuju se češće kontrole (npr. godišnje), a u najtežim situacijama bolesnika treba poslati na pregled vaskularnom kirurgu ili interventnom angiologu/radiologu .

Pedobrahijalni indeks ( ABI)

Pedobrahijalni indeks (ABI) je omjer sistoličkog tlaka izmjerenog na gležnju i sistoličkog tlaka mjerenog na brahijalnoj arteriji. Treba napomenuti da se sistolički tlakovi uvijek mjere na obje nadlaktice i na oba gležnja, a da ABI računamo pojedinačno za lijevu i desnu nogu. I dok se  u izračun ABI-ja određene noge uvrštava vrijednost sistoličkog tlaka dobivenog na arteriji gležnja iste noge, dotle se u  izračunu koristi samo viša vrijednost od dvije mjerene vrijednosti brahijalnog sistoličkog tlaka (nevezano je li ista izmjerena na lijevoj ili desnoj ruci). Dobiveni rezultat se izražava s jednim cijelim i dva decimalna broja.

U osoba s normalnom cirkulacijom u arterijama donjih ekstremiteta, uobičajeno je  sistolički tlak u gležnju 10-15 mmHg viši od onog zabilježenog na rukama (zbog brzine pulsnog vala), što rezultira ABI-jem >1,10.

Za računanje ABI-ja se mogu koristiti sfingomanometari uz pomoć Dopplera ili automatski oscilometri. Iako se zlatnim standardom smatra sfingomanometrijsko mjerenje ABI-ja uz pomoć Dopplera, automatski oscilometri su pouzdana, prikladna  i  dostupnija alternativa standardnom Dopplerskom mjerenju ABI-ja koja ujedno zahtjeva i kraće vrijeme pretrage, te je danas naširoko preporučljiva u skriningu i kontrolama bolesnika s PAD.

Prema dobivenim rezultatima ABI-ja definiramo postojanost i težinu PAD na sljedeći način:

ABI 0,91 – 1,40) =  normalne vrijednosti = uredna cirkulacija u arterijama nogu

ABI 0,70 – 0,90 = blaga okluzija

ABI 0,40 – 0,69 = umjerena okluzija

ABI < 0,40 = ozbiljna okluzija =  kronična prijeteća ishemija uda

ABI >1,40 = nekompresibilnost krvnih žila = arterijska krutost kao posljedica kalcifikacije tunike medije (često udruženo s perifernom neuropatijom i kroničnim bubrežnim zatajenjem).

Najteži slučajevi PAD (ABI < 0,40 i >1,40) zahtjevaju i dodatne dijagnostičke metode određivanja težine PAD radi odluke o mogućnosti revaskularizacije (poput UZV s color Dopplerom, CT ili MR angiografije, mjerenje palčano-brahijalnog indeksa, transkutane oksimerije, a rjeđe digitalna subtrakcijska angiografija).

Kod pacijenata koji su asimptomatski uz ABI < 0,90 , kao i kod onih s urednim ABI-jem uz postojeće simptome intermitsnetne klaudikacije preporuča se učiniti i test opterećenja po Strandness-ovom protokolu pri brzini 3 km/h i nagibu od 10% nakon čega treba ponovo mjeriti ABI (tzv. ABI nakon opterećenja). Patognomoničan je pritom pad ABI-ja za > 20% u odnosu na onaj u mirovanju, odnosno pad sistoličkog tlaka na arteriji gležnja za > 30 mmHg u odnosu na mirovanje.

Iako je ABI neinvazivna, relativno jednostavna i dobro podnošljiva pretraga, postoji nekoliko kontraindikacija za istu, a to su slijedeća stanja:

1. teška bol u potkoljenicama/stopalima

2. duboka venska tromboza i

3. bolne rane na donjim ekstremitetima.

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

Hospitalne mokraćne infekcije

Hospitalne mokraćne infekcije

Vrijeme čitanja članka: 2 minuteInfekcija mokraćnog sustava najčešće nastaje fekalnom florom (npr. bakterijom iz crijeva – Escherichia coli) u izvanbolničkoj populaciji. Nasuprot tome postoje tzv. bolničke ili hospitalne infekcije mokraćnog sustava. Hospitalnom infekcijom smatra se svaka ona infekcija koja nije postojala prije hospitalizacije, a nastala je kao posljedica nekog dijagnostičkog ili terapijskog postupka. Svaka veća bolnica ima svoju službu […]

Pretilost

Pretilost kod djece

Vrijeme čitanja članka: < 1 minutaPretilost je multifaktorska bolest koja nastaje pod utjecajem genetskih i metaboličkih čimbenika, socio-kulturološke sredine, okoliša i loših životnih navika. Radi se o nesrazmjeru između povećanog unosa energije i smanjenju potrošnje zbog čega se višak energije pohrani u obliku masti i zato razlikujemo povećanu TT i pretilost. Pretilost i prekomjerna TT u djece u stalnom su […]

Urin

Inkontinencija kod muškaraca

Vrijeme čitanja članka: < 1 minutaInkontinencija urina kod muškaraca češće se javlja u starijoj životnoj dobi i često je povezana s bolestima prostate. Svaki četvrti muškarac stariji od 70 godina ima određeni tip inkontinencije urina. Inkontinencija urina se može klasificirati kao statička, urgentna, miješana, paradoksna, kontinuirana i funkcionalna. U liječenju inkontinencije urina važno je liječiti bolesti udružene s nastankom inkontinencije […]

Spermiokultura

Što govori nalaz spermiokulture?

Urin

Molim vas objašnjenje sljedećeg nalaza i prijedlog kako dalje postupiti

Trudnoća

Trudnoća i postpartalno razdoblje – 2. dio

Vrijeme čitanja članka: 2 minuteStudije o dugoročnim učincima in utero izloženosti SIPSS-u na pojavu poremećaja autističnog spektra i poremećaja pažnje/hiperaktivnosti dale su proturječne rezultate. Dok neki sugeriraju umjereno povećan rizik za ove poremećaje, drugi nakon kontrole težine majčinog psihičkog poremećaja i genetske predispozicije nisu pokazali takvu povezanost. Što se tiče inhibitora ponovne pohrane serotonina i noradrenalina kao što su […]

Iz iste kategorije

Kardiologija

Preporuke bolesnicima koji boluju od fibrilacije atrija europskog kardiološkog društva – 3. dio

Vrijeme čitanja članka: 2 minutePrim. Sonja Frančula-Zaninović, dr.med.univ.mag.admin.sanit., spec.internist-subspec.kardiologije KLJUČNE PREPORUKE ZA BOLESNIKE Prilikom pregleda liječnik će svakom bolesniku uzeti anamnezu i steći uvid u životne navike, a u cilju određivanja optimalne terapije. Što boljom kontrolom rizičnih čimbenika smanjuje se rizik ponovljenih epizoda FA, smanjuje se rizik srčanog zatajenja, srčanog udara, moždanog udara i poboljšava se opće stanje bolesnika. […]

Kardiologija

Preporuke bolesnicima koji boluju od fibrilacije atrija Europskog kardiološkog društva – 2. dio

Vrijeme čitanja članka: 2 minuteUpravljanjem fibrilacijom atrija (FA) primjenjuje se princip „bolesnik u središtu“. Svim bolesnicima treba pružiti odgovarajuću zdravstvenu skrb, a u tu svrhu smjernice Europskog kardiološkog društva preporučuju „FA-CARE“ program. Kratica CARE označava:C (engl. comorbidity) = upravljanje komorbiditetima i rizičnim čimbenicima Važno je voditi brigu o pridruženim bolestima i stanjima koji mogu uzrokovati, ali i pogoršati FA […]

Kardiologija

Fibrilacija atrija i vježbanje – što mi savjetujete?

Kardiologija

Preporuke bolesnicima koji boluju od fibrilacije atrija Europskog kardiološkog društva – 1. dio

Vrijeme čitanja članka: 2 minuteFibrilacija atrija (FA) je poremećaj srčanog ritma do kojeg dolazi zbog pojave abnormalnih električnih signala u pretklijetkama srca. FA je jedan od češćih oblika poremećaja srčanog ritma u starijoj životnoj dobi. U rjeđim slučajevima se pojavljuje i kod mlađih osoba. Simptomi koje FA uzrokuje su različiti kod pojedinih bolesnika i variraju svojom učestalošću i intenzitetom. […]

Kardiologija

Zatajivanje srca u starijoj životnoj dobi – 2. dio

Vrijeme čitanja članka: 2 minuteKod starijih bolesnika većinom su prisutni različiti komorbiditeti, najčešće arterijska hipertenzija, šećerna bolest, koronarna bolest, zatajivanje bubrega, slabokrvnost. Često su prisutna i druga patološka stanja koja smanjuju toleranciju starijih osoba prema lijekovima i češćem razvoju nuspojava: opća slabost, kaheksija, kognitivne smetnje. Prema ESC smjernicama liječenje bolesnika sa zatajivanjem srca (ZS) uz smanjenu ejekcijsku frakciju lijeve […]

Kardiologija

Zatajivanje srca u starijoj životnoj dobi – 1. dio                                          

Vrijeme čitanja članka: 2 minuteZatajivanje srca (ZS) je klinički sindrom koji označava slabljenje srčane funkcije koje nastaje zbog strukturnih i funkcionalnih promjena srca. Najčešći simptomi koji se javljaju kod kroničnog ZS su umor, zaduha, kratkoća daha, oticanje potkoljenica, u težim slučajevima gubitak tjelesne mase, bolovi u grudima, poremećaji svijesti. Starenjem populacije raste incidencija ZS, ali raste i morbiditet i […]

Kardiologija

Kome se obratiti ako mi se nakuplja tekućina u nogama?

Kardiologija

Kaheksija u bolesnika sa srčanim popuštanjem (srčana kaheksija)

Vrijeme čitanja članka: 2 minuteKaheksija je sindrom nenamjernog gubitka 5% ili više tjelesne težine unatrag godine dana uz prisutne sljedeće kliničko-laboratorijske faktore (barem tri moraju biti prisutna): snižen indeks tjelesne mase, umor, smanjena mišićna snaga, gubitak apetita, poremećaj biomarkera u krvi (snižen hemoglobin i serumski albumin, povišen interleukin 6 i C-reaktivni protein). Ona se može javiti u mnogim kroničnim […]