Za arterijsku hipertenziju često se koristi naziv i povišeni krvni tlak, a definira se kao stanje trajno povišenog sistoličkog i/ili dijastoličkog krvnog tlaka.
Arterijska hipertenzija kao bolest često je bez simptoma, ali neki bolesnici mogu imati blaže simptome kao što je jutarnja glavobolja, šum u ušima, smetnje vida, a pri težim oblicima i smetenost, mučninu i povraćanje. Zbog oskudnih simptoma često arterijsku hipertenziju nazivaju “tihi ubojica”. Arterijska hipertenzija predstavlja jedan od vodećih problema javnog zdravstva, osobito ako se uzima u obzir učestalost i prateća oštećenja ciljnih organa (srce, mozak, bubrezi, oči i periferne arterije).
Bolesti srca i krvnih žila usko su povezane s arterijskom hipertenzijom i nalaze se na vodećem mjestu među uzrocima smrti u našoj zemlji. Brojne epidemiološke studije pokazuju da povećani rizik za bolesti srca i krvnih žila nije samo zbog povišenog krvnog tlaka nego posebice zbog nedostatne kontrole arterijske hipertenzije. Prema danas važećim smjernicama za dijagnosticiranje i liječenje arterijske hipertenzije Europskog društva za hipertenziju i Europskog kardiološkog društva, preporuka je da je siatolički tlak niži od 140 mmHg, a dijastolički niži od 90 mmHg, a za bolesnike sa šećernom bolesti tip 2 krvni tlak mora biti niži od 130/80 mmHg.
Ranije klasificirani normalni krvnti tlak 120-139/80-98 mmHg sada se klasificira kao prehipertenzija. Smjernice za početak antihipertenzivne terapije temeljene su na dva kriterija: na ukupnom kardiovaskularnom riziku i na vrijednostima sistoličkog i dijastoličkog krvnog tlaka. Glavna indikacija za terapijsku intervenciju je ukupna razina kardiovaskularnog rizika, ali i vrijednosti krvnog tlaka također su više ili manje nezaobilazni pokazatelji potrebe za terapijom u cilju snižavanja arterijskog tlaka. Epidemiološke studije pokazuju da je arterijska hipertenzija loše kontrolirana u tranzicijskim zemljama, ali i u još nekim zemljama zapadne Europe.
Rezultati studije Wolf-Maier K. i sur. pokazuju prevalenciju hipertenzije u dobi od 36-64 godine u SAD 28%, u Italiji 38% i visoko 55% u Njemačkoj. Kod ovih hipertenzivnih bolesnika krvni tlak je pod kontrolom (RR jednak ili manji od 140/90 mmHg) u 23% bolesnika u Kanadi i SAD, i u 5-9% bolesnika u zemljama Europe. Prevalencija arterijske hipertenzije u našoj zemlji je više od 30% odrasle populacije, što je prema izračunu oko 900 000 hipertoničara. Smatra se da je hipertenzija dobro kontrolirana u Hrvatskoj kao i u ostalim zemljama Europe samo u 5-9% hipertoničara. Učinkovita terapija s postignutim ciljnim vrijednostima arterijskog tlaka smanjuje očekivane troškova liječenja kardiovaskularnih bolesnika, smanjuje stopu bolovanja i smrtnost bolesnika.
Liječenje arterijske hipertenzije provodi se obično kombinacijom dva ili više antihipertenziva. Kod vrlo malog broja bolesnika možemo postići ciljne vrijednosti krvnog tlaka samo jednim lijekom tzv. monoterapijom. Antihipertenzivni lijekovi svrstani su u više skupina kao što su diuretici, blokatori betaadrenergičnih receptora, blokatori kalcijskih kanala, ACE inhibitori, blokatori AT-2 receptora, direktni i periferni vazodilatatori. Uobičajene kombinacije su betablokator + diuretik; ACE inhibitor + diuretik; blokator AT-2 receptora + diuretik; blokator kalcijskih kanala + diuretik; ACE inhibitor + blokator kalcijskih kanala; blokator AT-2 rceptora + blokator kalcijskih kanala; diuretik iz jedne skupine + diuretik iz druge skupine. Lijekovi se razlikuju po mjestu svojega djelovanja, učinkovitosti i cijeni. U liječenju arterijske hipertenzije također su važne i opće, nefarmakološke mjere koje obuhvaćaju promjenu loših životnih navika, smanjenje unosa kuhinjske soli u prehrani i smanjenje prekomjerne tjelesne težine.
Korisnost antihipertenzivne terapije dokazana je u brojnim kontroliranim multicentričnim studijama u kojima je bilo uključeno i više godina praćeno više tisuća bolesnika (studije STOP-2, CAPP, NORDIL, INSIGHT). Korisnost terapije očitovala se u smanjenju: moždanog udara za 35-40%, zatajenja srca za 50%, infarkta srca za 20-25% i ukupne kardiovaskularne smrtnosti za 21%. Dugoročno gledano učinkovitom antihipertenzivnom terapijom postižu se značajne financijske uštede. Osim ekonomske koristi od liječenja i kontrole arterijske hipertenzije važan je također i etički aspekt koji se očituje u sačuvanju života mnogih bolesnika i poboljšanju kvalitete života bolesnika.
Iz Belupove ljekarne, u liječenju arterijske hipertenzije mogu se primijeniti lijekovi iz skupine inhibitora angiotenzinske konvertaze (ACE-inhibitori): IRUMED, IRUZID, RAMED, RAMZIL; blokatora receptora angiotenzina (blokatori AT-2 receptora): VAL, VAL PLUS; i betablokatora: CARVELOL, NIBEL i BISOBEL; blokatora kalcijskih kanala: AMONEX i diuretika: FURSEMID, INDAPAMID SR.
23.12.2015
