Tvrdnja da sve bolesti počinju u crijevima pripisuje se slavnom Hipokratu. Prema toliko starim izjavama obično smo iznimno skeptični jer je napredak znanosti, ali i svih drugih oblika spoznaje stvarnosti, radikalno promijenio način na koji gledamo svijet, ali i sebe. Tako smo i vjerovali da neke bolesti uzrokuju duhovi ili da pijavice imaju ključnu ulogu u liječenju bolesti krvi ili pak da je terapija elektrošokovima adekvatan način liječenja mnogih psihičkih bolesti. A to smo mislili još i u prošlom stoljeću!?

Tako da je doista neobično što je tvrdnja iz vremena prije Krista još uvijek toliko citirana i relevantna.

Dio popularnosti ta tvrdnja sigurno duguje suvremenim spoznajama o važnosti crijevnog mikrobioma za naše tijelo, odnosno zdravlje. Hipokrat, naravno, nije imao te spoznaje i možda je to zaključio iz nekih sasvim drugih razloga, ali činjenica jest da smo otkrili povezanost stanja crijevnog mikrobioma i nekih bolesti. Ne znam jeste li primijetili koliko je ova tvrdnja manje spektakularna i nekako zvuči dosadnije. Neusporedivo uvjerljivije zvuči tvrdnja da sve bolesti počinju u crijevima nego da postoji povezanost nekih bolesti sa stanjem naših crijeva.

Tako da vjerujem da dio popularnosti izvorne Hipokratove tvrdnje ne leži samo u današnjim spoznajama o važnosti mikrobioma, nego u želji, a skoro i potrebi suvremenog pojedinca da stvarnost pojednostavi do neprepoznatljivosti. Tako stječemo osjećaj kontrole nad stvarnošću ili u ovom slučaju, svojim tijelom. U svijetu koji se intenzivno mijenja i u kojem nemamo utjecaj na bezbroj faktora, sviđa nam se što tako lako možemo steći osjećaj kontrole nad tako važnim aspektom kao što je zdravlje.

Jer kada malo bolje razmislimo – pa nema šanse da je Hipokratova izjava točna. Sve bolesti? Baš sve? Svaki rak sa svojih 569 podtipova, svako psihičko oboljenje u svim mogućim varijacijama i sve bolesti za koje znamo da postoji snažna genetska predispozicija? Sve? Baš sve?

Naravno da je to nemoguće i da je takva tvrdnja pretjerana, koliko god nam se sviđa njezina jednostavnost. To opet ne znači da je stanje mikrobioma nevažno i da je svejedno čime se hranimo i kako procesuiramo hranu. Ali svakako znači da trebamo biti oprezni.

Danas, više nego ikada, moramo biti oprezni u interpretaciji svega što pročitamo. Jer možemo pročitati baš sve. Kako me tema zdravlja iznimno interesira i kako sam desetljećima proučavao kako naše misli i emocije utječu na zdravlje naišao sam na sve moguće tvrdnje. Tako se u nekim duhovnim krugovima tvrdi da je uzrok 90 posto bolesti (ajde bar nisu rekli svih) neki parazit, a to je tek jedan korak od samoliječenja izbjeljivačem, koje se, btw. i savjetuje na raznim forumima. Posljedice takve interpetacije mogu biti kobne i bile su kobne za brojne ljude širom svijeta.

I zato je važno biti oprezan. Koliko god su eksluzivističke tvrdnje biti atraktivne i koliko god nam je atraktivan osjećaj kontrole koji nam pružaju, a pogotovo kad odgovaraju i onome što želimo vjerovati o nečemu, i dalje su iznimno sklizak teren čiju cijenu možemo preskupo platiti.

Bruno Šimleša (1979.) autor je 10 knjiga iz područja popularne psihologije i duhovnosti. Po struci je sociolog, a diplomirao je 2003. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Prijašnje knjige u kojima je fokus bio na odnosu prema sebi i ljubavi kao što su Ljubavologija i Škola života jedne su od najprodavanijih knjiga u Hrvatskoj i regiji. Njegovi su naslovi objavljeni i u Sloveniji, Srbiji, Makedoniji i Albaniji, a ukupno je prodano više od 200.000 primjeraka. (P)ostati zdrav je njegova prva knjiga s fokusom na zdravlje.

Tema nije odabrana slučajno jer više od 15 godina pomaže oboljelima od raka da se nose sa svim izazovima pa je dio tih iskustava prenio i u ovoj knjizi, ali se oslonio i na zaključke brojnih znanstvenih istraživanja koja dokazuju utjecaj uma na tijelo.

Udruga Sve za nju 2016. godine dodijelila mu je nagradu VAM zbog pomaganja onkološkim pacijentima i senzibiliziranja javnosti za probleme svih koji se bore s rakom. Kao malo dijete liječio se od trombocitopenije na Odjelu dječje hematologije i onkologije. Iz tog vremena pamti poseban odnos s doktorom Tiefenbachom čiji je pristup bio presudan faktor za kreiranje Bruninog odnosa prema zdravlju.

Dvije godine vodio je emisiju Svaki dan, dobar dan na Hrvatskoj televiziji i redovito surađuje s brojnim medijima u Hrvatskoj i regiji. U braku je 14 godina i ponosni je tata predivne dvanaestogodišnjakinje čijoj generaciji želi da se mudrije brine za svoje zdravlje što je glavni cilj ove knjige.