U prethodnom sam tekstu pokušao nagristi vrlo tvrdokorno ukorijenjeno uvjerenje nas muškaraca da nije u redu tražiti pomoć. Jer mislimo da tako priznajemo slabost. Zato ćemo bježati od urologa kao vrag od tamjana, zato ćemo ignorirati prve naznake zdravstvenih problema, zato ćemo rijeđe potražiti stručnu pomoć kada se nađemo u krizi… Mi možemo sve i to još sami – maksima je old school muževnosti koja izvrsno prolazi u svlačionici nakon hakla ili u nekim ubercool poslovnim kružocima, ali užasno prolazi u životu.
Kako se i dalje nalazimo u Movemberu dodatno je važno skrenuti pažnju na to da iskoristimo momentum ovog mjeseca i napravimo korak prema zdravijoj brizi za sebe. Zato sam i u prethodnom tekstu najavio da ću pisati o tome kako se brinem za svoje zdravlje.
Prije svega, zadovoljavam sve što se inače smatra zdravim stilom života. Redovito vježbam, ne pušim već 17 godina, vrlo rijetko pijem alkohol, već godinama prakticiram intermittent fasting, a prehrana se ogromnim dijelom sastoji od domaćih, neprocesuiranih namirnica, pijem dovoljno vode, uredno spavam, solidno reguliram stres…
Sve je to važno za zdravlje, ali ne mislim da je jedino što je važno.
Između ostalog, sa suprugom sam se dogovorio da idemo jednom godišnje na sveobuhvatni sistematski. U srednjim 40-ima smo i razumno je otići jednom godišnje na generalku, a kada ćemo doći u godine za određene preventivne preglede, naravno da ćemo se odazvati. Inače, u Hrvatskoj imamo jedan od najslabijih odaziva na te preventivne preglede jer i dalje kod velikog broja ljudi prevladava misao: Bolje je ne znati ako se nešto događa u našim tijelima. Da se, kao, ne brinemo.
Osim toga, jedan od vrlo važnih načina brige za zdravlje jest i davanje prostora svojim strastima. Planine, igranje s idejama, bivanje uz autentične ljude… to su pozornice za moje strasti i redovito si organiziram takve predstave. Vjerujem da je to jedan od načina osnaživanja imuniteta i održavanja vitalnosti.
Poklonim si vrijeme kada mi je to potrebno i prije nego što je nužno.
Ne gubim sate, dane i godine pokušavajući spasiti mrtve odnose ili uvjeriti nekoga da razvije drugačije mišljenje o meni. I to je način brige za zdravlje.
Ne provodim vrijeme u tuđim dvorištima i fućka mi se kakva je trava u njihovom dvorištu. Imam dovoljno posla sa svojim pa mi se ne da gubiti vrijeme na lamentiranje o tuđim dvorištima.
Brinem se za svoje zdravlje i tako da budem prisutan u onome što radim i da većina poslova ima veze s mojom svrhom. Da poslovi nisu samo ono što obavljam, nego i ono što jesam, tako da me više pune, nego prazne.
Brinem se za svoje zdravlje tako što mi je kristalno jasno da ne mogu i ne trebam zadovoljiti sve što čitav svijet traži od mene. Dajem maksimum koliko mogu u određenom trenutku i znam da je to dovoljno. Imati realna očekivanja od sebe apsolutno je ključno.
Važno je imati i realna očekivanja od drugih. Mislim da gubimo enormno vremena i energije kada od krivih ljudi tražimo priznanje, razumijevanje, podršku… To ne znači da mi ne to ne zaslužujemo, ali itekako znači da to nema smisla tražiti na krivoj adresi.
Tako da je važno zadovoljiti sve ono što spada u klasično poimanje zdravog života, ali mislim da se ne treba zaustaviti samo na tome. Mislim da nije dovoljno brinuti se za tijelo, već da itekako trebamo misliti i na brigu za našu dušu. Zato sam se u svojim knjigama gorljivo zalagao za promjenu paradigme zdravog života. Mislim da ona ne bi trebala glasiti: U zdravom tijelu zdrav duh, kako smo svi odgajani. Mislim da nova, sveobuhvatnija paradigma treba glasiti: U zdravom duhu zdravo tijelo.
Jer nema sumnje da ćemo se brigom za duh, za svoje emocije, međuljudske odnose, snove i strasti zapravo kvalitetno brinuti i za svoje tijelo. Već odavno znamo da stanje tijela utječe na duh, ali i da stanje duha utječe na tijelo. Tako da to nije ili/ili rasprava, već i/i. Brinimo se za svoja tijela, ali i za svoj duh i vjerujem da tako imamo mnogo veće šanse da (p)ostanemo zdravi.
Bruno Šimleša (1979.) autor je 10 knjiga iz područja popularne psihologije i duhovnosti. Po struci je sociolog, a diplomirao je 2003. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Prijašnje knjige u kojima je fokus bio na odnosu prema sebi i ljubavi kao što su Ljubavologija i Škola života jedne su od najprodavanijih knjiga u Hrvatskoj i regiji. Njegovi su naslovi objavljeni i u Sloveniji, Srbiji, Makedoniji i Albaniji, a ukupno je prodano više od 200.000 primjeraka. (P)ostati zdrav je njegova prva knjiga s fokusom na zdravlje.
Tema nije odabrana slučajno jer više od 15 godina pomaže oboljelima od raka da se nose sa svim izazovima pa je dio tih iskustava prenio i u ovoj knjizi, ali se oslonio i na zaključke brojnih znanstvenih istraživanja koja dokazuju utjecaj uma na tijelo.
Udruga Sve za nju 2016. godine dodijelila mu je nagradu VAM zbog pomaganja onkološkim pacijentima i senzibiliziranja javnosti za probleme svih koji se bore s rakom. Kao malo dijete liječio se od trombocitopenije na Odjelu dječje hematologije i onkologije. Iz tog vremena pamti poseban odnos s doktorom Tiefenbachom čiji je pristup bio presudan faktor za kreiranje Bruninog odnosa prema zdravlju.
Dvije godine vodio je emisiju Svaki dan, dobar dan na Hrvatskoj televiziji i redovito surađuje s brojnim medijima u Hrvatskoj i regiji. U braku je 14 godina i ponosni je tata predivne dvanaestogodišnjakinje čijoj generaciji želi da se mudrije brine za svoje zdravlje što je glavni cilj ove knjige.
25.11.2024
