U prvom nastavku teme o miomima objasnila sam histološku građu običnih mioma. Postoje miomi s posebnom histološkom slikom koje valja razlikovati od leiomiosarkoma. Lejomiosarkom je zloćudni tumor glatkog mišićnog tkiva. Može nastati na različitim mjestima u tijelu, a u ginekologiji se najčešće misli na leiomiosarkome maternice.
Dakle, miomi su dobroćudni tumori glatkih mišićnih niti maternice i po histološkoj strukturi razlikujemo nekoliko tipova.
Prije podjele, da bismo shvatili daljnji tekst, moramo razlučiti osnovne pojmove patohistološke dijagnostike:
Citološka atipija predstavlja promjene na jezgri i stanici koje odstupaju od normalnog izgleda zdrave stanice. Dijagnosticira se pod mikroskopom gdje se uočavaju promjene na jezgri stanice koja postaje znatno veća i nepravilnog oblika. Kod normalne stanice nalazimo veliku citoplazmu i malu jezgru, dok kod atipične stanice nalazimo veliku jezgru koja je toliko povećana da zauzima cijelu citoplazmu – poremećaj nukleoplazmatskog omjera. Jezgra se boji jako tamno jer sadržava veliku količinu DNK (hiperkromazija) te same stanice postaju nejednakih veličina i bizarnih oblika (pleomorfizam). Citološka atipija nije sinonim za maligni proces. Može se naći kod upale, regeneracije ili starenja stanice, ali se javlja kod predmalignih promjena (displazija) i kod zloćudnih tumora.
Trebamo razlikovati i broj mitoza. Što je mitoza?
Mitoza je proces u kojem se jedna stanica dijeli na dvije identične stanice kćeri. U zdravom tkivu stanice se dijele sporo i kontrolirano, a mitoze su rijetke. U tumorskom tkivu dijeljenje stanica je poremećeno, a što je tumor zloćudniji, to se više stanica u isto vrijeme dijeli. Tako da patolog pod mikroskopom vidi puno mitoza odjednom.
Kada patolog gleda uzorak tkiva pod mikroskopom na najvećem povećanju (obično 400 puta), ono što vidi u tom jednom okruglom krugu svjetlosti naziva se vidno polje velikog povećanja (engl. High-Power Field ili skraćeno HPF). Hrvatski se to naziva VPV – vidno polje velikog povećanja.
Kako bi izmjerio koliko je tumor agresivan, patolog ne broji mitoze u cijelom tumoru, već koristi standardiziranu metodu: broji koliko ukupno mitoza ima u 10 nasumičnih ili najaktivnijih vidnih polja (10 VPV). Kod normalnog mioma je nizak broj mitoza – obično manje od 5 mitoza na 10 vidnih polja (5 M/10 VPV) – stanice su mirne. Kada je miom mitotski aktivan, pod mikroskopom je vidljiv povećani broj mitoza – između 5 i 9, a stanice su pravilne i normalnog oblika. Takve promjene se zapažaju u trudnoći (pod utjecajem hormona) 5-9 M/10 VPV. Kod malignih promjena (lejomiosarkom), velik je broj atipičnih mitoza – 10-15 M/10 VPV.
Dakle, osim uobičajenih „normalnih“ mioma:
- MITOTIČKI AKTIVNI LEJOMIOMI (miomi) obično nastaju kod žena u perimenopauzi. Makroskopski i histološki potpuno su slični klasičnom miomu, ali imaju pet ili više mitoza (M) na 10 uzastopnih vidnih polja velikog mikroskopskog povećanja (VPV). To je 5-9 M/10 VPV.
- CELULARNI LEJOMIOMI su građeni od gustih celularnih snopova glatkih mišića bez citoloških atipija. Broj mitoza je od 0-4 M/10 VPV.
- HEMORAGIČNI CELULARNI LEJOMIOMI nalaze se u trudnica ili u žena koje uzimaju oralnu hormonsku kontracepciju. Broj mitoza je manji od 5 M/10 VPV i u njemu se nalaze područja nekroze – odumiranje stanica.
- ATIPIČNI LEJOMIOMI sadrže atipične stanice povećanih jezgara s atipičnim izgledom. Tumor je dobroćudan. Teško ga je razlikovati od lejomiosarkoma. Osnovna razlika je u broju mitoza, ne prelazi 5 M/VPV.
- EPITELOIDNI LEJOMIOM je zajedničko ime za lejomioblastom, lejomiom svijetlih stanica i pleksiformni lejomiom. Veliki su oko 7 centimetara, makroskopski su mekani, žute ili sive boje. To su dobroćudni miomi ako imaju 3-4 M/10 VPV. Ukoliko se nalazi umjereno jaka stanična atipija i nekroza, smatra se da su to tumori s nepredvidivim zloćudnim potencijalom. Nađe li se 5 ili više mitoza na 10 VPV, tumor se može smatrati lejomiosarkomom.
29.9.2026
