Kasna adolescencija i rana odrasla dob predstavljaju razvojno razdoblje karakterizirano intenzivnim psihološkim, interpersonalnim i socijalnim promjenama. Od mlade osobe očekuje se postupno preuzimanje autonomije, izgradnja stabilnijeg identiteta, razvoj intimnih i partnerskih odnosa, uključivanje u akademsko ili radno okruženje te formiranje šire mreže socijalnih odnosa.
Upravo zato teškoće koje zahvaćaju socijalno funkcioniranje u ovoj razvojnoj fazi mogu imati posljedice koje značajno nadilaze trenutačnu psihičku nelagodu.
Socijalna anksioznost zauzima posebno mjesto među takvim teškoćama. Strah od negativne procjene, odbacivanja, kritike ili poniženja može ograničiti upravo ta iskustva koja su mladom čovjeku potrebna kako bi razvio samostalnost, osjećaj kompetentnosti i pripadnosti. Socijalna anksioznost nije samo pitanje intenziteta straha u interpersonalnim situacijama, nego psihološki prostor gdje se susreću psihopatologija, razvoj ličnosti, interpersonalni odnosi i socijalna funkcionalnost.
No, samo prisustvo socijalne anksioznosti ne upućuje isključivo na određeni ishod. Između psihološke vulnerabilnosti i stvarnog funkcioniranja djeluje niz zaštitnih psiholoških čimbenika kao što su samopoštovanje, samoefikasnost, emocionalna regulacija, psihološka fleksibilnost, otpornost, sposobnost mentalizacije, socijalna podrška i osjećaj pripadnosti. Njihova uloga nije samo u smanjivanju simptoma nego i u očuvanju funkcionalnosti unatoč tome što simptomi mogu biti prisutni. U tom smislu ključno je pitanje na koji način anksioznost utječe na život osobe i što je to što omogućuje osobi da unatoč anksioznosti nastavi razvoj?
Naime, važno je istaknuti kako je određena razina socijalne anksioznosti normalan dio razvoja. Potreba za prihvaćanjem vršnjaka, povećana osjetljivost na procjenu drugih i intenzivno uspoređivanje s okolinom karakteristični su za adolescenciju. Mlada osoba postupno gradi sliku o sebi ne samo na temelju vlastitih unutarnjih doživljaja, nego i kroz stvarne ili zamišljene reakcije drugih.
Stoga sama nelagoda prilikom javnog nastupa, upoznavanja novih osoba, izlaganja pred grupom ili ulaska u emocionalno važan odnos ne predstavlja psihopatologiju. Klinički smatramo značajnim kada strah postane intenzivan, kontinuiran i disproporcionalan situaciji te kada dovodi do izbjegavanja ili podnošenja socijalnih situacija uz izrazit osjećaj subjektivne emocionalne patnje.
Socijalni anksiozni poremećaj obilježen je izraženim strahom od situacija u kojima osoba može biti izložena promatranju i procjeni drugih. U podlozi se često nalazi očekivanje da će vlastito ponašanje ili vidljivi simptomi anksioznosti biti procijenjeni negativno, odnosno da će osoba izgledati nesposobno, neadekvatno, slabo, nezanimljivo ili „čudno“.
31.7.2026
