Anamneza prethodnog pokušaja suicida jedan je od najsnažnijih prediktora budućih pokušaja i smrti od suicida. Posebno su rizični ponavljano samoozljeđivanje, povećavanje težine pokušaja te primjena sve letalnijih metoda. Obiteljska anamneza suicida ili suicidalnog ponašanja također predstavlja značajan čimbenik rizika te može odražavati i genetsku vulnerabilnost i utjecaj okoliša.
Kronične tjelesne bolesti i invaliditet povezani su s povećanim rizikom od suicida, osobito kada ih prate pogoršanje funkcionalnosti, gubitak samostalnosti ili kronična bol. Povećan rizik od suicida zabilježen je u osoba s malignim bolestima, terminalnim stadijem bubrežne bolesti, kroničnom opstruktivnom plućnom bolesti, HIV infekcijom, neurološkim poremećajima i drugim teškim i onesposobljavajućim bolestima.
Sindromi kronične boli mogu dodatno povećati rizik od suicida, osobito uz komorbidnu depresiju, poremećaj povezan s uporabom opioida ili socijalnu izolaciju. Traumatska ozljeda mozga također je povezana s povećanim rizikom suicidalnog ponašanja, osobito u osoba s ponavljanim ozljedama i komorbidnim psihijatrijskim poremećajima.
Akutni psihosocijalni stresori često prethode suicidalnom ponašanju. Širi strukturni čimbenici, poput siromaštva, stambene nesigurnosti, diskriminacije i ograničenog pristupa zdravstvenoj skrbi, također mogu pridonijeti riziku od suicida na populacijskoj razini. Gubitak partnerskog odnosa, razvod, gubitak zaposlenja, pravni problemi, financijska nestabilnost, žalovanje i socijalna izolacija često se navode kao precipitirajući čimbenici.
Izloženost traumi, uključujući fizičko ili seksualno zlostavljanje, povezana je s povećanim cjeloživotnim rizikom suicidalnih ideja i pokušaja suicida. Izloženost vršnjačkom nasilju također je povezana sa samoozljeđivanjem i pokušajima suicida, osobito među adolescentima. Izloženost suicidu unutar vršnjačkih skupina ili zajednice može povećati rizik putem fenomena suicidalne zaraze (contagion effect).
Određena klinička i situacijska prijelazna razdoblja povezana su s povećanim rizikom od suicida, što uključuje nedavni otpust nakon psihijatrijske hospitalizacije. Neliječeni psihijatrijski poremećaj i dalje predstavlja jedan od glavnih čimbenika rizika od suicida. Bolesnike treba pomno pratiti nakon uvođenja psihotropnih lijekova ili promjene njihove doze, osobito mlađe osobe i bolesnike kod kojih dolazi do pogoršanja raspoloženja, agitacije ili pojave novih suicidalnih ideja.
2.10.2026
