Escherichia (čit. – ešerihija) coli je najčešći uzročnik mokraćnih infekcija donjeg mokraćnog sustava. To je crijevna bakterija nazvana po svom otkrivatelju. Najčešći oblik bolesti koja nastaje kao posljedica mokraćne infekcije jest upala mokraćnog mjehura (lat. cystitis). Najčešći uzročnik tih infekcija je bakterija za koju smo svi mnogo puta do sada čuli. Zove se Escherichia coli i uzrokuje čak 90 % svih tzv. nekompliciranih mokraćnih infekcija. Radi se o bakteriji koja se nalazi u debelom crijevu (lat. colon – čit. kolon) svakog čovjeka i tamo predstavlja normalnu mikrobiološku floru, bez koje bi crijevna ravnoteža, a time i funkcija, bila znatno narušena. Podvrste E. coli se razlikuju pa čak ni u crijevu nisu svi oblici bezazleni. Ime joj potječe od imena čovjeka koji je bakteriju prvi opisao krajem 19. stoljeća – Theodora Eschericha. Sada smo razjasnili i podrijetlo imena te bakterije – E. coli, pri čemu se pridjev „coli“ uvijek piše s jednim slovom L jer bi u suprotnom taj pridjev označavao nešto drugo (lat. collum – vrat), a ne debelo crijevo.
Ta bolest, cistitis, znatno se učestalije javlja u žena nego u muškaraca. Razlog tomu je građa mokraćnog i spolnog (urogenitalnog) sustava u žena i razlika u odnosu na građu muškog urogenitalnog sustava. Naime, u muškaraca je mokraćna cijev znatno dulja nego u žena, a i njezin je otvor udaljeniji od anusa, koji predstavlja izlaz debelog crijeva i redovito je koloniziran crijevnim bakterijama. Upravo je blizina analnog otvora i ušća uretre (mokraćne cijevi) u žena uzrok daleko većeg broja cistitisa.
U sasvim male ženske djece to je povezano s pelenama. Kod mlađih žena sama činjenica spolne aktivnosti predstavlja pogodujući čimbenik za širenje crijevne flore u mokraćni sustav, osobito ako se prakticira analni seks. U starijih žena rizični čimbenik je, donekle i prirodno, slabljenje prirodnih lokalnih obrambenih snaga svake sluznice, pa tako i sluznice mokraćnog sustava. Slabije higijenske norme u svakoj dobi utječu na povećan rizik mokraćnih infekcija! Nerijetko možemo čuti kako je E. coli bakterija koje se „vrlo teško riješiti“ jednom kada se mokraćni sustav inficira. Načelno – to nije točno! Nakon jednog izlječenja infekcije najčešće se radi o reinfekciji jer je izvor bakterije i dalje blizu, a tu će i ostati. Iako Escherichia coli ne spada među isključivo spolno prenosive uzročnike, moguće ju je prenijeti i na taj način. Istina je da postoje različite podvrste (sojevi) te bakterije koje se u nekim svojstvima razlikuju. S vremenom su se razvili tzv. ESBL sojevi E. coli koji su razvili veću genetsku rezistenciju na uobičajene antibiotike. To, međutim, nije specifikum samo za Escherichiju, nego su i druge bakterije (npr. Enterobacter, Klebsiella itd.) također razvile svoje ESBL sojeve.
U smislu prevencije infekcije potrebno je naglasiti važnost dovoljne hidracije (oko 1,5 litara tekućine dnevno) te redovitog provođenja ispravnih higijenskih navika. Svaku potvrđenu infekciju nužno je liječiti ciljanim antibiotikom dovoljno dugo i bakteriološki (urinokulturom) potvrditi izlječenje. Naravno, nakon preboljele infekcije postoji veća sklonost reinfekciji dok se prirodne obrambene snage ne oporave, pa je i rizik reinfekcije u tom razdoblju znatno veći. Stoga je u nekih bolesnica potrebno provoditi i višemjesečno profilaktičko uzimanje niskih doza antibiotika ili uroantiseptika.
2.2.2026
