Pozitivni učinci društvenih mreža svakako su mogućnost razmjene ideja, iskustava i mišljenja. No, neke moguće opasnosti, kako često istraživači nazivaju strahove roditelja, uključuju tzv. „sedam strahova“.
Prvi je strah s kime njihova djeca komuniciraju u digitalnom svijetu, koje informacije dijele s drugima i mogu li postati žrtve elektroničkog nasilja. Drugi se strah odnosi na to da kada dijete ili adolescent velik dio vremena virtualno komunicira s drugima, samim tim smanjuje svoje prisustvo u stvarnom životu što može narušiti njihovu socijalizaciju i vještine razvijanja prijateljstava u stvarnom životu.
Nove tehnologije zapravo dovode do toga da su mlade osobe više u interakciji sa svojim mobitelima nego međusobno pa na taj način provode vrijeme “sami zajedno”. Paradoks je u tome da u vrijeme kada se imamo mogućnost najviše povezati (a u današnje vrijeme i jesmo povezaniji nego ikad prije), istovremeno smo i jako usamljeni.
Sljedeći strah vezan je uz to da mobiteli stvaraju digitalnu podjelu između roditelja i djece. Pokazalo se ipak da ako je kvaliteta odnosa između roditelja i djeteta snažna u stvarnom životu, tada nove tehnologije mogu pridonijeti poboljšanju odnosa. Postoji i strah vezan uz eksperimentiranje s alternativnim identitetima u virtualnom svijetu.
Problem može nastati zbog toga što se ostavlja digitalna arhiva podataka i razvoj lošeg doživljaja sebe. Jedna zabrinutost se odnosi na problem konstatnog multitaskinga na mobilnim uređajima i koliko on može narušiti kognitivne funkcije. Na ovu temu možda još uvijek nema nedovoljno istraživanja. S jedne je strane moguće da neuroplastičnost mozga adolescenata omogućuje optimiziranje njihove učinkovitosti u digitalnom svijetu, no s druge strane digitalna preopterećenost mogla bi voditi oštećenju kognitivnih sposobnosti i učinkovitosti.
Posljednji strah odnosi se na to da bi korištenje mobilnih uređaja prije spavanja moglo biti povezano sa reduciranim trajanjem i kvalitetom sna, što je također opravdani strah.
Općenito možemo reći kako platforme društvenih mreža stvaraju veliki pritisak te mogu biti iznimno izazovne i za odrasle, ali ipak predstavljaju značajno veći izazov za mlade. Tijekom adolescencije mozak, kao i identitet, još se razvijaju.
Mogućnost davanja i dobivanja “lajkova” predisponira naš mozak na razvijanje ovisnosti o društvenim mrežama, žudnjom za što većim brojem “lajkova”, u mjeri da to očekivanje može preuzeti nečiji život. Istraživanja pokazuju da neki mlađi korisnici društvenih mreža opisuju osjećaj neuspjeha i nepopularnosti kada njihove objave ne dobivaju dovoljno “lajkova”.
26.6.2025
