Studije o dugoročnim učincima in utero izloženosti SIPSS-u na pojavu poremećaja autističnog spektra i poremećaja pažnje/hiperaktivnosti dale su proturječne rezultate. Dok neki sugeriraju umjereno povećan rizik za ove poremećaje, drugi nakon kontrole težine majčinog psihičkog poremećaja i genetske predispozicije nisu pokazali takvu povezanost.
Što se tiče inhibitora ponovne pohrane serotonina i noradrenalina kao što su venlafaksin i duloksetin, dokazi upućuju na profil rizika koji je uvelike sličan profilu SIPSS-a.
Stariji triciklički antidepresivi, kao što su nortriptilin i amitriptilin, povijesno su bili povezani sa sedacijom i antikolinergičkim nuspojavama. Čini se da je teratogeni rizik relativno nizak, ali oni su često drugi izbor zbog problema s podnošljivošću. Manje se zna o bupropionu i mirtazapinu.
Bupropion se koristio za prestanak pušenja u trudnica, s ograničenim, ali općenito ohrabrujućim podacima o učincima na fetus. Mirtazapin je manje proučavan, ali nije čvrsto povezan s kongenitalnim anomalijama; sedacija i debljanje ostaju praktični problemi.
Istraživači navodi da ako je netko na antidepresivima i imao je tešku bolest ili su mu trebali lijekovi, često je veći rizik zbog prekida uzimanja tog lijeka nego nastavka uzimanja tijekom trudnoće.
Litij i drugi stabilizatori raspoloženja
Nedavni sustavni pregled i meta-analiza pokazali su da je rizik bilo koje kongenitalne anomalije ili srčane malformacije s in utero izloženošću stabilizatoru raspoloženja litiju bilo kada tijekom trudnoće općenito nizak, ali veći je za prvo tromjesečje ili kod izloženosti višim dozama.
U idealnom slučaju, trudnoću bi trebalo planirati tijekom remisije bipolarnog poremećaja i litij propisivati unutar najnižeg terapijskog raspona tijekom cijele trudnoće, osobito tijekom prvog tromjesečja i dana koji neposredno prethode porodu, uravnotežujući profil sigurnosti i učinkovitosti za pojedinu pacijenticu, navode autori.
Smjernice navode da se litij može nastaviti ako se radi o ozbiljnom bipolarnom poremećaju žene i ako je dobro kontroliran lijekom, ali zahtijeva pažljivo terapijsko praćenje (npr. praćenje razine litija svaka 2-4 tjedna, zatim jednom tjedno blizu termina).
Nasuprot tome, dosljedno se pokazalo da valproična kiselina ima jedan od najvećih teratogenih potencijala među stabilizatorima raspoloženja, povezan s defektima neuralne cijevi i nepovoljnim neurorazvojnim ishodima. Brojne smjernice preporučuju izbjegavanje valproata u trudnoći ako je ikako moguće.
25.3.2025
