Osteoporoza je najčešća metabolička bolest razvijenog svijeta koju karakterizira smanjenje koštane mase i poremećena mikroarhitektura kostiju, s posljedičnom krhkosti i povećanim rizikom za prijelome. Osteoporoza uglavnom zahvaća žene, rjeđe muškarce, a vrlo rijetko djecu. U praksi razlikujemo primarnu od sekundarne osteoporoze. Primarna osteoporoza se javlja zbog ubrzanog gubitka koštane mase kod žena nakon menopauze i označavamo ju kao postmenopauzalnu ili se javlja kao senilna osteoporoza kod žena i muškaraca starijih od 70 – 75 godina. Sekundarna osteoporoza je posljedica niza kroničnih bolesti (reumatoidni artritis, tireotoksikoza, hiperparatireoidizam, Cushingov sindrom, hipogonadizam, amenoreja, kronična bubrežna insuficijencija, poremećaji gastrointestinalne i hepatobilijarne funkcije, osteogenesis imperfecta, transplanatacija organa, multipli mijelom, limfomi, leukemija, kronična opstruktivna bolest pluća) i/ili uzimanja određenih lijekova, osobito kortikosteroida.
Osim kortikosteroida treba biti na oprezu ako se uzimaju antikoagulansi, citostatici (kod kemoterapije), imunosupresivi, tamoksifen, lijekovi koji dugotrajnije koče funkciju gonada, antikonvulzivi, antacidi, kao i prekomjerna doza hormona štitnjače. Čimbenici rizika na koje se ne može utjecati: prethodni prijelomi u odrasloj dobi, prijelomi u prvih rođaka, ženski spol, visoka dob, rasa, demencija. Čimbenici rizika koji se mogu promijeniti: dugotrajni niski unos kalcija, D vitamina i bjelančevina, pušenje cigareta, prekomjerno uživanje alkohola i kave, indeks tjelesne mase (BMI) <19, nedostatak estrogena (rana menopauza < 45.g.ili obostrana ovarijektomija, prolongirana premenopauzna amenoreja >1 god.), smetnje vida usprkos adekvatnoj korekciji, učestali padovi, nedostatna i neprimjerena tjelesna aktivnost, krhko zdravlje i arhitektonske prepreke.
Osteoporoza je u početku asimptomatska, a najčešće se prepozna tek kad se dogodi prijelom. U postmenopauzalnoj osteoporozi (dakle 15-20 godina nakon menopauze) prijelomi se najčešće pojavljuju u području podlaktice i kralježnice u mlađih bolesnica, a kod starijih češća je fraktura kuka zbog slabije koordinacije i sporijih pokreta. Samo trećina do četvrtina prijeloma kralješaka se očituje kao bol u leđima, ali i smanjenje tjelesne visine koju često primijete ukućani (a ne sam bolesnik). Bol kod prijeloma je kronična, ali ne i dramatična. Ta kronična bol s nelagodom (najjača je u trenutku nastajanja, a pojačava se pokretom) traje između 6 i 8 tjedana. Od ostalih prijeloma tu su prijelom kuka koji se klinički lako prepozna, ali kako se javlja u starijoj dobi, nerijetko dovodi do ovisnosti o tuđoj pomoći i povećanoj smrtnosti.
Za postavljanje dijagnoze i započinjanje terapije osteoporoze potrebno je učiniti denzitometriju skeleta, rtg Th/L prijelaza te osnovne laboratorijske nalaze. Zlatni standard u dijagnosticiranju osteoporoze je denzitometrija, što predstavlja radiološku metodu koja nam pokazuje odstupanje od vršne koštane mase za mladu odraslu populaciju. Mjerenje se vrši na slabinskoj kralježnici i vratu natkoljenične kosti. Prvu denzitometriju žene bi trebale napraviti u dobi od 65 godina, a muškarci u dobi od 70 godina. Denzitometrija se može napraviti i ranije ako se javlja prijelom na slabu traumu, zatim kod dva ili više rizičnih čimbenika, kod reumatoidnog artritisa ili pak kod kontinuiranog uzimanja glukokortikosteroida dulje od 3 mjeseca u dozi većoj od 5 miligrama na dan. Osim o osteoporozi, denzitometrija nam daje podatke o procijeni rizika prijeloma te o praćenju učinka liječenja.
Denzitometriju treba ponoviti svake dvije godine, a kod terapije glukokortikosteroidima svakih 6-12 mjeseci. Nalaz denzitometrije može biti normalan (T score do -1), ukazivati na osteopeniju, tj. nisku koštanu masu (T score od -1 do -2.5 SD), kao i na osteoporozu (T score -2.5 ili niže na najmanje dva kralješka). Dijagnostiku treba nadopuniti rentgenskim pregledom torako-lumbalne kralježnice (AP i LL, kad postoji sumnja na osteoporotični prijelom, smanjenje tjelesne visine, akutna bol, klinička sumnja na osteoporozu uz uredan DXA nalaz), te laboratorijskim pretragama koje nam daju podatke o izgradnji i razgradnji kosti: SE, krvna slika, transaminaze, kreatinin, Ca/s, Ca/u, P, AP, elektroforeza proteina. U slučaju kliničke indikacije potrebno je učiniti dodatne pretrage: E2, FSH, TSH , PTH, 25-OHD3, kortizol/24-satni urin, imunoelektroforeza, koštana AP, Mg, ß-crosslaps, osteokalcin pregled koštane srži, biopsija kosti s histomorfometrijom, scintigrafija kosti.
Ciljevi liječenja su prevencija prijeloma, stabilizacija i povećanje gustoće koštane mase, uklanjanje simptoma prijeloma i deformiteta kosti te unapređenje i očuvanje funkcionalne sposobnosti. Liječenje se provodi općim mjerama (nefarmakološki) i primjenom lijekova (farmakološki). U općim mjerama nastojimo poboljšati prehranu (posebice osigurati dovoljnu količinu kalcija i vitamina D), poticati tjelesnu aktivnost i prevenirati padove. Preporuča se nadomjestiti vitamin D3 u količini 1500-2000 ij (400 ij=10 µg) a kod pacijenta kod kojih je vitamin D nedjelotvoran (npr. starija dob, KBB, jetrena bolest, nakon transplantacije organa i liječenje kortikosteroidima) može se propisati Kalcitriol 0,25-0,5 µg. Unos kalcija (500-1200 mg/dan) treba procijeniti individualno na temelju laboratorijskih nalaza koštane pregradnje, Ca/s i 24h urinu. Za zdravlje koštanog sustava referentna vrijednost vitamina D je više od 75mmol/L. Doziranje vitaminom D moguće je provesti s pripravcima koji se primjenjuju svakodnevno (kapi, kapsule), jednom tjedno, jednom u dva tjedna ili mjesečno (ampule). Najbogatiji prirodni izvor vitamina D u hrani su ulja jetre bakalara, tuna, srdela, skuša, losos, plodovi mora (masne ribe i riblja ulja osiguravaju 15-25% ukupnog unosa), shiitake gljive, jetra te žumanjak jajeta (osiguravaju 11-13% ukupnog unosa). Fizička aktivnost značajno utječe na koštanu masu. Profesionalni sportaši i rekreativci imaju značajno veću koštanu masu u odnosu na ljude koji žive sjedilačkim načinom života. Negativan utjecaj na kost imaju i stanja poput paralize. Paraliza mišića dovodi do progresivnog slabljenja mišića, osobe se ne mogu kretati, a koštana masa opada.
U obradi pacijenta bilo bi korisno procijeniti rizik od prijeloma služeći se upitnikom Svjetske zdravstvene organizacije FRAX. FRAX koristi parametre: dob, spol, indeks tjelesne mase, prethodna fraktura, prethodna fraktura roditelja, pušenje, uzimanje glukokortikoida, dijagnoza reumatoidnog artritisa, sekundarna osteoporoza, uzimanje alkohola i gustoću kosti (BMD) u procijeni desetogodišnjeg rizika za frakturu.
23.7.2024
