Hrvatske riječi za divertikl nema ili ja, barem, za nju ne znam. Radi se o prolapsu (ispupčenju, ispadu) sluznice mokraćnog mjehura između mišićnih niti stjenke na vanjsku stranu, u okolinu mjehura.
Mokraćni je mjehur s unutrašnje strane obložen sluznicom koju čini tzv. prijelazni epitel. Njegova je specifičnost sposobnost rastezanja i skupljanja koja je neophodna jer i sluznica mora pratiti te kretnje (punjenje – rastezanje i pražnjenje – kontrakcija, skupljanje) samog mokraćnog mjehura. Kao i svako tkivo, tako i mišićni sloj mokraćnog mjehura može u samom nastajanju biti nesavršeno sazdan. Zbog prirođene slabosti u građi tog mišićnog sloja može nastati divertikl mokraćnog mjehura.
Hrvatske riječi za divertikl nema ili ja, barem, za nju ne znam. Radi se o prolapsu (ispupčenju, ispadu) sluznice mokraćnog mjehura između mišićnih niti stjenke na vanjsku stranu, u okolinu mjehura. To ispupčenje je vrećastog oblika. Kad postoji prirođena slabost građe mišićne stjenke mjehura, govorimo o prirođenom divertiklu, a tada se najčešće radi o dva veća simetrična divetikla koja izgledom podsjećaju na uši Mickey mouse-a. Razvije li se divertikl mjehura tokom života kasnije, a obično je to u starijoj dobi muškarca, on nastaje kao posljedica postupnih promjena mišićne stjenke mjehura kao rezultat opstrukcije protoku mokraće uvećanom prostatom. Tada govorimo o stečenom divertiklu mjehura.
Naravno, divertikl se puni urinom, a kako nema mišićne stjenke ne može se isprazniti prilikom kontrakcije mjehura (mokrenja). Divertikl se može samo pasivno prazniti promjenom položaja tijela, a to katkad dovodi do simptoma „mokrenja u dva akta“. To pražnjenje nikada nije potpuno i tako u divertiklu uvijek zaostaje određena količina urina koja postaje podložna inficiranju. Punjenje divertikla, kao i pasivno izlijevanje mokraće iz njega u mjehur, ovise o njegovom položaju, veličini te širini njegova ušća. Pored zaostajanja mokraće, u divertiklu se mogu razviti i druga patološka stanja koja i inače nastaju u mokraćnom mjehuru, a najčešće se radi i infekciji, kamenu i/ili tumoru.
Nastanak stečenog divertikla je, dakle, posljedica dugotrajne opstrukcije mokrenja uvećanom prostatom. Zaostaje li veća količina urina u divertiklu potrebno je odstraniti ga kirurški (divertikulektomija) u istom aktu kad se operira i prostata, kao njegov uzrok. Stanja poput nastanka kamena u divertiklu jasno indiciraju isti kirurški postupak – klasična otvorena operacija prostate s uklanjanjem divertikla. Poseban problem predstavlja nastanak tumora u divertiklu. Ukoliko je tumor sasvim mali katkad je moguće učiniti elektro- ili lasersku koagulaciju takvog tumora ukoliko se tumor može endourološkim instrumentarijem dohvatiti. Endoskopska, transuretralna, resekcija većeg tumora nije u potpunosti moguća jer divertikl nema u podlozi mišićne stijenke i rizik perforacije je prevelik. U takvim situacijama potrebna je opet otvorena, klasična kirurška divertikulektomija zajedno s tumorom.
U nekim situacijama, kad je kirurški rizik opsežnijeg zahvata prevelik zbog dobi ili komorbiditeta bolesnika, obično se učini transuretralna operacija opstruktivne prostate i incizije ušća divertikla, čime se nastoji olakšati njegovo pražnjenje.
13.7.2020
