Atrijski septumski defekt (ASD) spada u prirođene srčane greške. Incidencija prirođenih srčanih grešaka je otprilike 6 do 8 na 1000 živorođene djece.
Atrijski septumski defekt (ASD) spada u prirođene srčane greške. Incidencija prirođenih srčanih grešaka je otprilike 6 do 8 na 1000 živorođene djece. Atrijski septumski defekt je najčešća prirođena greška koja se susreće u odraslih. Zbog oskudnih kliničkih znakova i simptoma u djece oni se mogu previdjeti pri uzimanju anamneze ili pri kliničkom pregledu. Simptomi su obično rijetki u male djece, a nešto su češći u djece školske dobi i u odraslih. Simptomi su intolerancija napora, pojačano znojenje, nedostatak zraka i gušenje uz osjećaj lupanja srca.
Atrijski septumski defekt znači postojanje komunikacije između lijeve i desne pretklijetke (atrija). Kod ove prorođene srčane greške na pregradi tj. septumu koji dijeli desni i lijevi atrij nalazi se manji otvor kroz koji prolazi krv iz lijevog atrija u desni atrij. Simptomi ovise o veličini toga otvora i o količini krvi koja prolazi iz lijeve strane srca u desnu stranu srca. Zbog prolaza krvi tzv. lijevo-desno skretanje krvi, dolazi do posljedičnog volumnog opterećenja desne strane srca. Desna klijetka mora izbaciti krv u plućnu arteriju koja u njega dođe iz gornje i donje šuplje vene i još dodatnu krv koja uđe iz lijevog atrija u desni atrij. Moguć je i obrat skretanja krvi kod značajnog povećanja tlaka u desnom atriju tako da krv iz desnog atrija prelazi u lijevi atrij.
Dijagnoza atrijskog septumskog defekta postavlja se temeljem anamneze, kliničkog pregleda i dijagnostičkih postupaka. Od dijagnostičkih postupaka koriste se elektrokardiografija (EKG), RTG snimka pluća i srca, transtorakalna i transezofagusna ehokardiografija, radionuklidna angiokardiografija i kateterizacija srca. Dijagnostičkim postupcima mogu se izmjeriti veličina otvora na septumu između atrija, količina krvi koja prolazi iz lijevog u desni atrij i veličina odnosno volumen pretklijetki (atrija). Liječenje ove prirođene srčane greške moguće je perkutanom implantacijom okludera ili kardiokirurškim zatvaranjem defekta uz zanemariv operacijski rizik. Kirurška operacija izvodi se obično u dobi od 5 do 10 godine ili u odrasloj dobi kada se dijagnosticira ova prirođena srčana greška.
Perkutano zatvaranje atrijskog septumskog defekta izvodi se na taj nači da se posebnim kateterom koji ima okluder ulazi u perifernu venu, dolazi se u desni atrij i u lijevi atrij te se postavlja okluder na mjesto otvora. Intervencijski zahvat se radi pod kontrolom rentgena ili teransezofagusne ehokardiogarfije. Ehokardiogarfski se vrši kontrola funkcije okludera i eventualno postojanje rezidualnog skretanja krvi iz lijevog u desni atrij. Nakon transkateterskog zatvaranja atrijskog septumskog defekta bolesnici odlaze kući već 2. ili 3. dan hospitalizacije. Uzimanje antikoagulante terapije preporuča se od 3 do 6 mjeseci dok ne dođe do potpune endotelizacije okludera, a time i nestanka opasnosti od embolijskih događaja.
23.12.2015
