Osim individualnih varijacija unutar normalnih okvira veće ili manje potrebe za snom, važno je osim nesanice spomenuti i primarnu hipersomniju.
Nju karakterizira pretjerana pospanost (a traje najmanje mjesec dana) i češće je prisutna u određenim obiteljima. Dijagnozu primarne hipersomnije postavljamo ako nije bilo moguće utvrditi niti jedan drugi uzrok takve pretjerane pospanosti. Obično se javlja u adolescentskoj dobi, a najizraženija je između 15 i 30 godina. Kod takvih bolesnika mogu pomoći nesedirajući antidepresivi, kao što su npr. inhibitori ponovne pohrane serotonina.
Poremećaj koji se naziva narkolepsija karakteriziran je pojavom pretjerane pospanosti tijekom dana. Takvi “napadi spavanja” obično se javljaju dva do šest puta na dan i traju 10 do 20 minuta. Osobitu neugodnost predstavlja to što se mogu javiti u posve neprimjerenim situacijama (tijekom jela, vožnje, seksualnog odnosa ili bilo koje druge aktivnosti), pa radi toga ovaj poremećaj može biti i vrlo opasan. Karakteristično je da kada se javi napad pospanosti, osoba se ne može oduprijeti tome da zaspi, odnosno da spontano utone u san. Obično se prvo pojavi pospanost tijekom dana, pa i onda kada se želi ostati budan.
Vrlo često je uz to vezana katapleksija, odnosno iznenadan gubitak mišićnog tonusa, tako da osoba kolabira. Takva slabost ili paraliza mišića može biti izazvana nekim intenzivnim osjećajem ili iskustvom (npr. smijanjem). Ako kataplektička epizoda kraće traje, osoba često ostane budna, no ako se radi o duljim epizodama, onda obično zaspi. Često su pridružene različite halucinacije koje se mogu javiti tijekom usnivanja ili razbuđivanja. Ponekad se mogu javiti neke automatske radnje kojih se osoba kasnije samo djelomično sjeća.
Narkolepsija se javlja češće nego što se to ranije mislilo (kod 0.02 do 0.16 % odrasle populacije) i češća je unutar nekih obitelji. Važno je napomenuti da narkolepsija nije vrsta epilepsije niti je njezino porijeklo psihogeno, već se radi o poremećenom mehanizmu spavanja. Može se javiti u bilo kojoj dobi, no češća je u adolescenciji.
Puno rjeđe se javlja paraliza spavanja (obično tijekom jutarnjeg buđenja), kada se osoba probudi, no ne može pomaknuti mišiće, što predstavlja vrlo neugodno iskustvo.
Ne postoji specifičan lijek za narkolepsiju, no moguće je djelovanje na određene simptome, što uključuje redovne periode kratkog spavanja u određeno vrijeme tijekom dana (makar osoba i nije pospana u to vrijeme). Ako je potrebno može se ordinirati i medikamentozna terapija, što uključuje modafinil, antidepresive (triciklike i inhibitore ponovne pohrane serotonina).
Kod osoba koje imaju poremećen raspored spavanje-budnost postoji trajno i ponavljano poremećeno isprekidano spavanje, a razlog tome je nesklad između individualnog endogenog sustava spavanje-budnost i pritisaka ili stresora koji potječu iz okoline. Obično se javlja kod osoba koje rade u noćnim smjenama, no prisutno je također kod adolescenata koji radi nekih interesa ili izlazaka mogu promijeniti uobičajen ritam budnosti i spavanja. U tom je slučaju kod njih izražena potreba za dugim spavanjem, no kako moraju ispunjavati svoje svakodnevne obaveze, prisutan je stalan osjećaj umora.
23.12.2015