Ergometrija ili test opterećnja neinvazivna je dijagnostička metoda. Ova dijagnostička pretraga služi za dijagnosticiranje koronarne bolesti srca i srčanih aritmija.
Osim toga koristi se u procjeni učinka medikamentne ili kirurške terapije srčanih bolesti. Pretraga se može izvoditi na biciklergometru ili na pokretnoj traci. Na ergometriji se ispitanika podvrgava standardiziranom i mjerljivom opterećenju. Jačina opterećenja izražava se u Wattima (W) ili u kilopond metrima (kpm/min).
Test opterećenja je kontinuirani i progresivni tj. sastoji se iz više stupnjeva opterećenja, a svaki stupanj trajanja je od 3 minute. Ergometrijom možemo ustanoviti postignuto opterećenje i potrošnju kisika osobe koju testiramo, zatim maksimalni broj otkucaja srca i maksimalni krvni tlak. Za vrijeme ergometrije kontinuirano se prati EKG i registriraju se promjene koje se mogu pojaviti za vrijeme testa opterećenja, ali i neposredno nakon prekida testa.
Također je vrlo važno praćenje subjektivnih poteškoća ispitanika koje ponekad mogu biti tako izrazite da se radi njih mora prekinuti test. Od subjektivnih poteškoća mogu se javiti otežano disanje i gušenje, bol u prsima, vrtoglavica, bolovi u nogama ili opći zamor. Kada se test opterećenja prekine radi simptoma tada se on naziva simptomima ograničeni test opterećenja.
Test opterećenja može biti maksimalni ili submaksimalni. Maksimalni test opterećenja je onaj u kojem je postignuta maksimalna frekvencija srca koja je određena za dob i spol ispitanika. Dok je submaksimalni test optrećenja onaj u kojem je dostignuta submaksimalna frekvencija srca, a koja iznosi 85-90% maksimalne frekvencije srca. Maksimalne testove opterećenja obično izvodimao kod športaša i ostalih zdravih ispitanika, a submaksimalne testove izvodimo kod srčanih bolesnika. Razlozi za prekid testa osim već navedenih mogu biti EKG promjene koje pokazuju ishemiju miokarda, postignuta vrijednost krvnog tlaka koja je veća od 220/120 mmHg, progresivno smanjenje frekvencije srca i krvnog tlaka te znakovi zatajivanja srca.
Temeljem postignutog opterećenja i potrošnje kisika, EKG promjena, subjektivnih poteškoća, vrijednosti krvnog tlaka i frekvencije srca, liječnik zaključuje da li je nalaz ergometrije uredan ili patološki. Ako je nalaz ergometrije patološki tada se preporučuju dodatne dijagnostičke pretrage kao što su scintigrafija miokarda Talijem, koronarografija ili CT-koronarografija. Temeljem nalaza ergometrije liječnik preporučuje kardiološkim bolesnicima intenziet i trajanje tjelesnog opterećenja koje će najbolje pogodovati njihovom zdravstvenom stanju.
Poznato je da brojne dijagnostičke pretrage mogu imati komplikacije prilikom izvođenja istih. Tako i ergometrija ima komplikacije koje su izuzetno rijetke. Prema literaturnim podacima očekuje se oko 0,8 komplikacija na 10 000 izvršenih pretraga. U ozbiljne komplikacije koje se mogu javiti za vrijeme ergometrije ubrajamo srčane aritmije, jaču bol u prsima, akutni infarkt miokarda i zatajivanje srca.
Za uspješno liječenje komplikacija neophodna je medicinska oprema, lijekovi kao i stručna i izvježbana ekipa koja izvodi test opterećenja. Ovo su osnovni organizacijski i kadrovski preduvjeti koji moraju biti zadovoljeni u dijagnostičkoj poliklinici ili ambulanti u kojoj se izvodi ergometrija. Na taj način mogu se sve komplikacije uspješno zbrinuti.
23.12.2015
