Kako da si pomognem?
Poštovani, imam 42 godine i bolujem od anksioznosti i depresije. Do prije 9 mjeseci sam se redovito drogirao i konzumirao alkohol, od tada ništa. Bavim se body buildingom pa sam do nedavno uzimao i steroide. U 8. mjesecu prošle godine sam upoznao predivnu djevojku s kojom sam nekako još dan danas u vezi, iako sam bio bezobrazan i sebičan prema njoj. Nakon što smo prohodali, nakon mjesec dana počinju moje borbe sa strahovima (kako će sve biti, hoću li biti dobar, dosta toga vezano u izvedbi oko sexa), naravno da sam zakazao, jako se teško opuštao i došao do toga da sam završio kod psihijatra, dobio razne terapije koje sam nakon nekog kratkog vremena prestao uzimati, na svoju ruku. Bio sam nezaposlen dosta dugo, a sada sam u Njemačkoj, radim i opet imam teške borbe sa sobom, doma radim, sve je dobro, ali nakon toga sve staje i počinju borbe, već sam imao 2 teža napada panike, puno plakao i bio očajan. Evo i sada mi se oči pune suzama kad ovo pišem jer sam normalan dečko, dobro izgledam, a u glavi ništa ne valja, manjka mi jako puno samopouzdanja i samopoštovanja. Radio sam na sebi kroz afirmacije, meditacije i bilo mi je još gore. Sada sam tu u Njemačkoj, maknuo se namjerno od svega da pokušam dovest sebe i sve u red, djevojka mi je velika podrška u svemu i sve sam joj rekao i priznao. Ne mogu nikako početi vladati svojim mislima, skroz neka negativa i strahovi i nesigurnost, a svjestan sam da je u meni problem. Eto, toliko toga napisano od mene, više ni sam ne znam šta da radim, knjigu sam počeo čitati, samo da mozak umirim. Ja bih samo volio konačno biti normalan, oženiti se, osnovati obitelj i živjeti dugo i što sretnije mogu, ovako stvarno više ne mogu. Hvala na razumijevanju, vremenu dok ovo čitate i eventualnom trudu oko mene. Srdačan pozdrav.
10.5.2021
Odgovara
izv. prof. prim. dr. sc. Tihana Jendričko dr. med., specijalist psihijatrijePoštovani,
razumijem koliko se mučite, no istovremeno vidim i koliko se trudite, a takva svesrdna motivacija je zaista osnova mogućih promjena. Potražite pomoć, uključite se u psihoterapiju, ne morate sve to prolaziti sami. Taj put nije lagan, no vrijedi truda.
Sretno!
Vaše pitanje je odgovoreno.
