Testis je organ koji visi na tzv. sjemenoj vrpci (lat., funiculus spermaticus). Funiculus sadrži arterije koje tetstisu dovode oksigeniranu krv i vene koje odvode vensku krv. On sadrži i sjemenovod (lat., ductus defferens), relazivno čvrstu i debelu mišićnu cijev koja svojim kontrakcijama sprovodi spermije iz testisa. Cijeli funikulus je spiralno omotan nitima mišića kremastera čije kontrakcije omogućuju podizanje i spuštanje testisa. Uz gornji pol testisa nalazi se mali, afunkcionalni organ – paradidimis – koji se također može izolirano torkvirati. Donji pol testisa je obično vezan uz unutrašnjost skrotuma (mošnje) malim vezivnim tračkom zvanim gubernakulum. Svrha postojanja gubernakuluma je da smanji mobilnost testisa unutar skrotuma. On, međutim, ne postoji u svih muškaraca ili barem nije u svih jednako razvijen i funkcionalan.
Torzija testisa je u suštini rotacija funikulusa oko svoje osi, a to kompromitira opskrbu testisa krvlju i dovodi do ishemije (nedostatak kisika) odnosno infarkta testisa. Torzija testisa se tipično javlja u djece i mlađih dobnih skupina u kojih je mišićni refleks kremastera jače izražen. Postoje dokazi nešto veće obiteljske predispozicije, ali se torzija može pojaviti i izolirano. Torziji može prethoditi udarac, naglo okretanje tijela, ulazak u hladnu vodu i sl., ali se ona može javiti i u potpunom mirovanju posredovanjem neurovegetativnog podražaja.
Simptomi koji mogu upućivati na torziju testisa su pojava iznenadne i jake boli u testisu koja se može širiti cijelom preponskom regijom u donji dio abdomena. Ubrzo se može pojaviti i oteklina tog dijela skrotuma, a obično je položaj torkviranog testisa nešto viši u skrotumu što je posljedica relativnog skraćenja funikulusa zahvaćenog torzijom. Uz navedeno, može se pojaviti i bol u trbuhu te mučnina i povraćanje zbog nadražaja potrbušnice.
Sumnja na torziju testisa postavlja se anamnezom i kliničkim pregledom gdje se nađe bolnost, crvenilo i oteklina polovice skrotuma te negativan tzv. Prehnov znak – podizanje oboljelog testisa ne olakšava bol kao što je to slučaj u npr. akutnog epididimitisa. Torzija testisa predstavlja hitno kirurško stanje makar se radilo samo o sumnji na torziju. Izolirana torzija paradidimisa može dati gotovo iste simptome kao i torzija testisa. Dodatne pretrage poput UZV color-Dopplera ili scintigrafije testisa predstavljaju gubitak vremena koje je vrlo dragocjeno jer kirurški treba intervenirati unutar 6 sati od pojave prvih simptoma želimo li pokušati spasiti zahvaćeni testis. Kirurškom eksploracijom učini se detorkvacija testisa odnosno funikulkusa i promatra nekoliko minuta dolazi li do oporavka cirkulacije što se jasno vidi promjenom boje testisa iz tamno ljubičaste (ishemija, infarkt!) u svijetlo roza (normalna prokrvljenost). Ukoliko testis više nije vitalan treba da odstraniti (lat., orchydectomia), a preostali testis fiksira s dva šava da bi se izbjegla njegova eventualna kasnija torzija.
Na kraju, važno je naglasiti još jednom kako u djece i mlađih muškaraca svaka , jaka bol u testisu praćena oteklinom treba pobuditi sumnju na torziju testisa i zahtijeva hitan urološki pregled jer jedina terapija – kirurška – je djelotvorna ukoliko se poduzme unutar šest sati od prve pojave simptoma. Iako muškarac, i u seksualnom i u oplodnom smislu, može normalno funkcionirati s jednim testisom svakako je hitnim pregledom i kirurškom eksploracijom potrebno potvrditi dijagnozu i pokušati spasiti organ.
4.9.2023
