Postoje tako organi koji su velikoj većini prosječnog pučanstva potpuno nepoznati. Nikad nisu za njih ni čuli, ne znaju da postoje, a još manje čemu služe, jer svaki organ u tijelu ima svoju funkciju (bila ona nama poznata ili ne). Biološki luksuz ne postoji. Tako smo svi čuli za štitnu žlijezdu (tzv. štitnjača ili lat. – glandula thyroidea), ali za paratiroide žljezde, a ima ih čak četiri, čulo je malo ljudi. Nadalje, svi smo čuli za hipofizu, ali rijetko tko za epifizu (lat. – corpus pineale). Slična je situacija sa sjemenim mjehurićima (lat. – vesiculae seminales).
Jedan od takvih, nepoznatih, organa su i sjemeni mjehurići (lat. – vesiculae seminales). Radi se o dva mala, duguljasta žljezdana organa. Sjemeni mjehurići su smješteni neposredno iza stražnjeg gornjeg dijela prostate, a svojim vrhovima, iza same baze mokraćnog mjehura. Svaki sjemeni mjehurić dug je oko 5 centimetara. Površina im nije glatka nego naborana, izvana i iznutra. Cilj takve naborane građe je da se poveća sekrecijska površina tak da, ukoliko bismo uspjeli razvući svaki sjemeni mjehurić u njihovu pravu duljinu, vidjeli bismo da su oni zapravo dvostruko veći. Sjemeni mjehurići su iznutra presvučeni sekrecijskim, žljezdanim epitelom a stjenka im je građena od mišićnog i vezivnog tkiva. Prilikom radikalne prostatektomije, dakle operacije zbog raka prostate, odstranjuje se prostatata an block sa sjemenim mjehurićima. Operira li se prostata, na bilo koji način, zbog benignog uvećanja, sjemeni mjehurići ostaju intaktni osim što se neizbježno resecira ductus ejaculatorius.
Sjemeni mjehurići zapravo, na neki način, predstavljaju izdanak krajnjeg dijela sjemenovoda (lat. – ductus defferens) s kojim se izlazni dio sjemenih mjehurića i spaja tvoreći tako ejakulatorni kanal (lat. – ductus ejaculatorius). On prolazi kroz prostatu i otvara se u dijelu uretre (mokraćne cijevi) koja prolazi kroz samu prostatu (tzv. prostatična uretra). Ductus defferens transportira spermije iz testisa, a njima se tako, u aktu ejakulacije, pridodaje i sadržaj sjemenih mjehurića. Štoviše, sekret sjemenih mjehurića čini čak 60% ili više ukupnog volumena sjemene tekućine (ejakulata) dok spermiji i sekret prostate čine ostatak.
Tako su sjemeni mjehurići, bak kao i prostata, zapravo spolne žlijezde čiji sekret čini većinski dio ejakulata. Time su oni neobično bitni prilikom oplodnje i razmnožavanja. Njihov je sekret viskozan i bjeličasto zamućen. Bitni sastojci su fruktoza, alkalna tekućina, prostaglandini i neku faktori zgrušavanja. Fruktoza osigurava spermijima energiju za progresivno kretanje na njihovu putu kroz rodnicu i maternicu do samog mjesta oplodnje jajne stanice. Alkalni medij, koji također osigurava sekret sjemenih mjehurića, štiti spermije od pogubnog djelovanja kiselog sekreta rodnice koji im na spomenutom putu do jajne stanice progresivno smanjuje broj. Prostaglandini i koagulacijski faktori također imaju ulogu zaštite spermija tokom njihovog napredovanja do mjesta oplodnje sprečavajući odbacivanje i uništenje muškog oplodnog materijala – spermija – od strane sluznice vagine i same maternice.
Ovdje smo naveli samo elementarne spoznaje o smještaju, građi i funkciji sjemenih mjehurića kao važni, a nepoznatim, organima u ostvarenju i održavanju normalnog fertiliteta muškarca.
17.6.2024
