Mokraća (urin) je filtrat krvne plazme kojeg stvaraju bubrezi, a ona se dalje transportira mokraćovodima (lat., ureter) u mokraćni mjehur (lat., vesica urinaria). Taj izvodni dio mokraćnog sustava se naziva i kanalni sustav. U mokraćnom mjehuru se urin privremeno pohranjuje. Aktom mokrenja (lat., mictio) se mokraćni mjehur prazni, a mokraća, kontrakcijom mjehura, izbacuje kroz mokraćnu cijev (lat., urethra). Pretragama mokraće možemo dobiti uvid u neke promjene bubrega i izvodnog (kanalnog) sustava. Najčešće se rade kemijska analiza urina, mikroskopska pretraga sedimenta urina, bakteriološki pregled i citološki pregled urina. Svaka od navedenih pretraga ima svoje ciljeve i limitacije.
Kemijskom analizom mokraće doznajemo podatke o fizikalnim svojstvima i kemijskom sastavu otopljenih tvari koje sadrži mokraća. Radi se produktima metabolizma koji se iz tijela odstranjuju mokraćom. Tom analizom određuju se specifična težina urina, sadržaj bilirubina i urobilinogena (produkti metabolizma u jetrima), prisustvo glukoze i ketonskih tijela u mokraći (metabolizam šećera), prisustvo hemoglobina, kiselost urina (pH vrijednost), njegova gustoća i makroskopski izgled itd. Za ovu pretragu najbolji uzorak je prvi jutarnji urin.
Mikroskopski pregled sedimenta urina, nakon postupka centrifugiranja uzorka mokraće, je pretraga kojom se utvrđuje postojanje stanica i kristala mokraćnih soli. Tim pregledom se analizira prisustvo tjelešaca odnosno krvnih i drugih stanica – eritrociti, leukociti, bakterije i gljivice. Povećan broj eritrocita nazivamo mikrohematurijom, a leukocita leukociturijom. Mikroskopskom analizom sedimenta može se utvrditi prisutnost bakterija, ali ne i njihova vrsta i odrediti količina kao što je i nemoguće utvrditi uzrok krvarenja iz samog nalaza mikrohematurije u sedimentu urina.
Bakteriološkom pretragom urina (tzv. urinokultura) određuje se broj i vrsta bakterija koja se eventualno nalazi, a možda i spontano množi, u mokraćnom sustavu. Ovom pretragom dokazuje se bakterijska upala, a nalaz se iskazuje brojem bakterija u mililitru urina i određivanjem vrste bakterija njihovim uzgojem i identifikacijom na hranjivoj podlozi. U slučaju porasta signifikantnog broja bakterija (obično jedne ili dvije vrste) nalaz urinokulture treba sadržavati i antibiogram – test osjetljivosti na odabrane antibiotike.
Citološka pretraga sedimenta urina također se radi mikroskopski ali nakon postupka bojanja staničnih elemenata. Cilj ove pretrage je utvrditi postojanje malignih stanica odnosno tumora mokraćnog sustava. Te stanice svojim izgledom značajno odstupaju od normalnih stanica epitela (tzv. urotel) koji oblaže izvodni mokraćni sustav. Uspješnost ove analize ovisi o broju vidljivih stanica u mikroskopskom preparatu pa se i uzimaju tri uzorka (drugi jutarnji urin!), po mogućnosti, tri uzastopna dana. Veliki broj dobro diferenciranih tumora (onih manje malignosti) ova pretraga neće pouzdani detektirati, ali zato vrlo visokom točnošću (osjetljivošću) detektira odljuštene stanice loše diferenciranih (malignijih) tumora.
30.8.2021
