Vrijeme čitanja članka: 2 minute

Pitanje je vrlo jednostavno, ali ako mislite da je odgovor jednostavan, prevarili ste se! Tome me uči iskustvo urologa kroz gotovo 30 godina…

Pitanje je vrlo jednostavno, ali ako mislite da je odgovor jednostavan, prevarili ste se! Tome me uči iskustvo urologa kroz gotovo 30 godina.  Samo mokrenje obavlja se gotovo potpuno automatizmom dok je ono normalno, pa i ne obraćamo mnogo svjesne pažnje na tu funkciju. Kad se pojave problemi s mokrenjem većina ljudi ima velikih teškoća u pojašnjavanju postojećih tegoba i opisivanju u čemu se tegobe sastoje i razumijevanju toga na koji je način zapravo njihovo mokrenje narušeno. Već je na ovim stranicama pisano o o tome kako načelno postoje dvije grupe poremećaja mokrenja –  opstruktivni i iritativni simptomi. I dok iritativni više smetaju i zabrinjavaju bolesnika, opstruktivni znatno jače zabrinjavaju urologa jer upozoravaju na stanje koje može biti progresivne naravi i dugoročno znatno oštetiti čitav urološki organski sustav.

Što je normalno, što je podnošljivo odstupanje od normalnog (varijacija normale), a što već predstavlja značajni simptom poremećene funkcije mokrenja? Prosječnom čovjeku iznenađujuće je teško jasno razlučiti te kategorije. Štoviše, kako se smetnje mokrenja razvijaju i napreduju kroz dulje vrijeme bolesnik se vremenom na postojeća odstupanja od normalnog toliko navikne da teško može procijeniti da li je i koliko njegovo mokrenje narušeno. Tako i značajna odstupanja od normalnog smatra normalnim jednostavno zato jer to već dovoljno dugo traje pa je i zaboravio kako zapravo normalno mokrenje izgleda.

Često sam bio u prilici na postavljeno pitanje „kako mokrite?“ dobiti odgovor – „normalno“, dok je detaljniji razgovor otkrio npr. da taj muškarac mokri sjedeći jer jedino tako može mokriti (što za muškarca nije normalno), da uopće u tom položaju nema uvid u debljinu mlaza izmokrenog urina. Nadalje nema uvid u to koliko daleko doseže njegov mlaz mokrenja (tzv. simptom – „mokri po vlastitim cipelama“), ne zna koliko je potrebno naprezanja i napinjanja da bi mokrio (jer mokri sjedeći) te, konačno, mokri li isprekidanim ili kontinuiranim mlazom. Konačno, ultrazvukom utvrdimo da taj bolesnik uopće ne može u potpunosti isprazniti vlastiti mokraćni mjehur … Želim naglasiti kako subjektivno doživljavanje vlastitog mokrenja ne mora biti kvalitetan objektivni pokazatelj intenziteta poremećenosti te funkcije.

Želite li dobiti objektivan uvid u narušenost funkcije vlastitog mokrenja i intenzitet postojećih simptoma potrebno je ispuniti jedan upitnik. Zove se International Prostate Symptom Score (IPSS) kojeg možete dobiti kod svog urologa ili pronaći pod navedenim imenom i kraticom na internetu. Odgovorima na postavljenih 7 pitanja u IPSS testu možete prikupiti 0-35 bodova. Zbroj bodova se potom kategorizira u tri skupine: 0-7 bodova-blagi intenzitet simptoma, 8-19 bodova-umjereni intenzitet simptoma, a ≥ 20 bodova-jako izraženi simptomi. IPSS zbroj je jedan od pokazatelja o tome kakvu terapiju treba primijeniti i kako usmjeriti daljnje pretrage. Taj upitnik je vrlo koristan i u praćenju odgovora na propisanu medikamentoznu terapiju.