Liječenje problema s oštećenjem vida moglo bi pomoći u prevenciji demencije, jer se sumnja kako je oštećenje vida povezano s 19% slučajeva demencije u starijih osoba. Istraživanje koje jeproveo
Jason R. Smith sa suradnicima objavljeno je ove godine u časopisu JAMA Ophthalmology.
Istraživanje je uključilo 2.767 odraslih osoba u SAD-u u dobi od 71 godinu ili više (54,7% žena i 45,3% muškaraca). Oštećenja vida definirana su prema kriterijima Svjetske zdravstvene organizacije iz 2019. Testiranje za demenciju uključivalo je testove koji mjere kogniciju, pamćenje i orijentaciju, izvješća o Alzheimerovoj bolesti ili dijagnozu demencije od strane pacijenta ili skrbnika te intervju za probir demencije.
Pripisivi udio u populaciji demencije povezan s najmanje jednim oštećenjem vida bio je 19% (95% CI, 8,2-29,7). Najviši udio osoba pod rizikom za demenciju zbog oštećenja vida bili su među sudionicima u dobi od 71-79 godina (24,3%; 95% CI, 6,6-41,8), kod žena (26,8%; 95% CI, 12,2-39,9) i bijelcima koji nisu latinoamerikanci (22,3%; 95% CI, 9,6-34,5).
Premda se navodi kako navedeno istraživanje ne dokazuje uzročno-posljedičnu vezu, ovi nalazi podupiru uključivanje višestrukih objektivnih mjera oštećenja vida, uključujući kontrastnu osjetljivost i vidnu oštrinu, kako bi se pokušao uzeti u obzir ukupni potencijalni učinak rješavanja problema s oštećenjem vida na demenciju.
Kao jedno od ograničenja istraživanja navodi se kako je dizajn studije onemogućio istraživače da ispitaju vrijeme oštećenja vida u odnosu na dijagnozu demencije.
Studija nije istraživala veze između drugih mjera vida i demencije. Osobe s ranim kognitivnim oštećenjem možda nemaju ažurirane naočale, što utječe na vid. Nalazi studije možda se ne odnose na institucionalizirane starije odrasle osobe.
25.9.2024
