Vrijeme čitanja članka: < 1 minuta

Na naknadna dva testiranja, ispitanici koji su pokazali oštećenja lošije su uspijevali identificirati emocije na licima koja su bila kompjuterski generirana. Oni koji su imali blagi OSA oblik imali su bolje rezultate u ovom zadatku u odnosu na one s teškim OSA oblikom, ali rijetko su bili lošiji u odnosu na zdrave ispitanike. Dr Rosenzweig navodi kako ovo nije uobičajeno jer u klinike za poremećaje spavanja obično dolaze pacijenti koji već imaju razvijene komorbiditete.

Kako bi se istinski revolucionarizirala terapija takvih pacijenata važno je razumjeti u kojoj mjeri pridruženi komorbiditeti, kao što su sistemska hipertenzija, pretilost, dijabetes, hiperlipidemija i druge ozbiljne kardiovaskularne i metaboličke bolesti, a koliko sama bolest mogu oblikovati izražene kognitivne deficite.

Istraživači također navode kako je široko prihvaćeno da medicinski problemi u srednjoj dobi mogu predisponirati povećanu prevalenciju demencije u kasnijim godinama. Čak štoviše, upravo je poveznica između apneje u snu i Alzheimerove, vaskularne i mješovite demencije u značajnoj mjeri iskazana.

Premda je tipično da žene imaju nižu prevalenciju OSA u odnosu na muškarce, dr. Rosenzweig navodi kako žene nisu uključene u istraživanje zbog svoje kompleksnosti koja se odnosi na spavanje, fiziologiju i metabolizam.

Daljnja istraživanja biti će usmjerena na potencijalnu povezanosti između OSA i neuroinflamacije.

Drugi istraživači koji su komentirali rezultate ovog istraživanja navode kako ovi rezultati pridonose dosadašnjoj razvijenoj listi negativnih zdravstvenih posljedica povezanih s apnejom u snu. Također smatraju da ako su kognitivne promjene koje je pokazala ova studija zapravo posljedica OSA nije posve jasno da li su one početak dugotrajnih kognitivnih promjena ili simptom fragmentiranog sna, što može biti reverzibilno.