Ankilozantnispondilitis je kronična upalna reumatska bolest nepoznate etiologije, karakterizirana zahvaćenošću sakroilijakalnih zglobova i kralješnice te povezanošću s antigenom HLA B27. Zajedno sa psorijatičnim artritisom, enteropatskim artritisom, reaktivnim artritisom i nediferenciranim spondiloartritisom, ubraja se u skupinu bolesti koje se zajednički nazivaju seronegativnim spondiloartritisima. Bolest se češće javlja u muškaraca (oko 3 puta češće nego u žena), a dob pojave prvih tegoba je obično između 20. i 30. godine života.

Karakteristično kliničko obilježje ankilozantnog spondilitisa je tzv. upalna križobolja koja se manifestira kao tupa i dubinska bol u glutealnoj regiji zbog sakroileitisa. Bol je izrazitija u drugom dijelu noći, pred zoru ili rano ujutro i bolesnika može probuditi. Može se širiti prema natkoljenici, po stražnjoj ili lateralnoj strani sve do koljena, a često se seli iz jedne u drugu stranu. Drugi karakteristični simptom je jutarnja zakočenost, a smanjuje se razgibavanjem. Napredovanjem bolesti bol i jutarnja zakočenost postaju sve učestalije, dugotrajnije i tvrdokornije, šire se ascedentno od lumbalnog dijela preko torakalnog pa do cervikalne kralješnice. Kod manjeg broja bolesnika bolovi u području slabinske kralješnice mogu imati i karakteristike tzv. mehaničke križobolje (radikularna distribucija boli, oštra ili sijevajuća po karakteru, pojačava se prekomjernim ne-fiziološkim opterećenjem, napinjanjem, mirovanjem se smanjuje). Upalne se promjene mogu javiti na korijenskim i perifernim zglobovima, pri čemu se češće zahvaćeni zglobovi nogu, kao i na entezama (npr. petna kost, kvrge sjednih kostiju). Osim zglobnih manifestacija, u nekih se bolesnika mogu razviti i ekstraskeletne promjene i to: prednji uveitis, iridociklitis, oštećenje aortalnog zaliska, fibrozne promjene u vršku pluća, poremećaj srčanog ritma, neurološke smetnje i rjeđe amiloidoza.

Razgovor s bolesnikom i funkcionalna evaluacija lokomotornog sustava (što uključuje i mjerenje pokretljivosti pojedinih dijelova kralješnice i određivanje indeksa disanja) temelj su dijagnoze ankilozantnog spondilitisa. Radiološka obrada bolesnika usmjerena je na analizu sakroilijakalnih zglobova te kralješnice što je važno za praćenje tijeka bolesti i djelotvornosti liječenja. Karakterističan je radiološki nalaz unilateralnog ili bilateralnog sakroileitisa. Promjene na kralješnici manifestiraju se kao stvaranje sindezmofita, bačvasti ili četvrtasti oblik trupa kralješka (tzv. «squaring»), razvoj discitisa, osifikacija ligamenata i zglobnih čahura (osobito kostotransverzalnih i intervertebralnih zglobova), pa kralješnica u završnoj fazi bolesti izgleda poput bambusova štapa. Laboratorijskom obradom se mogu naći nalazi koji ukazuju za upalnu aktivnost (npr. SE, CRP), kao i npr. anemija kronične bolesti. Dijagnostička se obrada nadopunjuje određivanjem HLA antigena, iako to ima više prognostičko nego dijagnostičko značenje.

 Standardni modaliteti liječenja AS obuhvaćaju edukaciju bolesnika, opće mjere, te primjenu fizikalne terapije, s tim da ključno mjesto pripada medicinskim vježbama. Farmakoterapija uključuje nesteroidne antireumatike (NSAR), bolest modificirajuće lijekove, lokalnu primjenu glukokortikoida i biološke lijekove (antagoniste TNF-α). NSAR su prvi lijek izbora, a imaju i stanovito dijagnostičko značenje jer u bolesnika s ankilozantnim spondilitisom dovode do brzog smanjenja boli i zakočenosti, ali treba paziti na nuspojave. Kombinacija tramadola i paracetamola postiže sinergistički učinak uz značajno niži rizik od kardiovaskularnih i gastrointestinalnih nuspojava. Bolest-modificirajući lijekovi (npr. sulfasalazin i metotreksat) primjenjuju se u bolesnika sa zahvaćenošću perifernih zglobova, teškim oblicima ankilozantnog spondilitisa i u bolesnika rezistentnih na nesteroidne antireumatike. Središnje mjesto pripada kineziterapiji koja ima preventivni i terapijski karakter i mora biti individualno prilagođena svakom bolesniku, a uključuje vježbe disanja, vježbe za kralješnicu i vježbe za kukove i ramena. Tijek bolesti je vrlo varijabilan, a karakteriziran je fazama pogoršanja i poboljšanja. Ipak, očekivano trajanje života nije bitno skraćeno.