Tijekom napadaja mogu se javiti grčevi mišića, smetnje osjeta, smetnje njuha, vida ili sluha, kao i određeni stupanj poremećaja svijesti.
Uzroci i provocirajući čimbenici
Uzroci epilepsije mogu biti brojni poremećaji središnjeg živčanog sustava (prirođeni poremećaji razvoja mozga, infekcije, tumori, traume, malformacije krvnih žila, degenerativnebolesti, metabolički poremećaji). U dječjoj dobi najčešći uzrok je porođajna trauma, potom poremećaji razvoja krvnih žila, prirođena oštećenja, traume glave, infekcije, tumori. U odrasloj dobi najčešći uzroci su moždani udar, traume glave, intoksikacije odnosno prekomjerno konzumiranje alkohola i/ili droga, tumori i infekcije. Međutim, značajan dio epilepsija su idiopatske (s nasljednom osnovom) i kriptogene (skrivenog uzroka).
Nasljeđivanje ima značajnu ulogu kao uzročni čimbenik. No bitno je napomenuti da je nasljeđivanje vrlo složeno i raznoliko te se mali broj epilepsija nasljeđuje direktno s roditelja na dijete. Ako jedan od roditelja ima idiopatsku epilepsiju, rizik da oboli dijete je 4%. Ako oba roditelja boluju od tog tipa epilepsije, rizik raste na 20-30%. Ako jedan od jednojajčanih blizanaca boluje od idiopatske epilepsije, opasnost da će se bolest razviti i u drugog blizanca je 80%. U dvojajčanih blizanaca opasnost iznosi 10-20%. U rođaka ljudi s idiopatskom epilepsijom EEG (elektroencefalogram) je često promijenjen.
Razvoj znanosti, tehnologije i genska istraživanja omogućile su pronalaženje mnogih mutacija (promjena na genima) u bolesnika s određenim tipom epilepsije. Danas su poznate mutacije gena kod mnogih primarnih epileptičkih sindroma, kod kojih je udružena epilepsija s oštećenjem mozga i drugim neurološkim ispadima.
Posttraumatska epilepsija najčešće nastaje kao komplikacija teške, ali ponekad i lakše traume glave, a ukoliko se ne liječi adekvatnim lijekovima (antiepilepticima), može izazvati i dodatno oštećenja traumatiziranog mozga. Pojava epilepsije nakon traume glave zavisi od mehanizma ozljeđivanja i intenziteta traume. Tako npr. nakon ranjavanja metkom 33% bolesnika dobije posttraumatsku epilepsiju, a nakon udarca tupim predmetom u glavu 15% bolesnika. Rizik posttraumatske epilepsije veći je u bolesnika koji nakon traume glave imaju krvarenje u mozgu, gubitak svijesti duži od 24 sata, te u onih s epileptičkim napadajima unutar prvog tjedna nakon ozljeđivanja.
Osim nabrojenih bolesti i stanja, epileptičke napadaje mogu isprovocirati dugotrajnije nespavanje, hipoglikemija (niska koncentracija šećera u krvi), duži i intenzivniji tjelesni napor, izlaganje bljeskovima svjetla, ekranu računala ili televizije, nedovoljna opskrba mozga kisikom, a u rjeđim slučajevima i emocionalni stres.
23.12.2015
