Epilepsija je vrlo česta i općenito nedovoljno prepoznata bolest u starijoj životnoj dobi. Osobe starije životne dobi imaju najveću incidenciju pojave novih slučajeva epilepsije – čak 30% novih slučajeva epilepsije dijagnosticira.
Epilepsija je vrlo česta i općenito nedovoljno prepoznata bolest u starijoj životnoj dobi. Osobe starije životne dobi imaju najveću incidenciju pojave novih slučajeva epilepsije – čak 30% novih slučajeva epilepsije dijagnosticira se u osoba starijih od 65 godina života. Navedeno se pripisuje produljenom životnom vijeku i pravovremenom postavljanju dijagnoze. Stopa prevalencije osoba liječenih zbog epilepsije starijih od 70 godina gotovo je dvostruko veća od one u djece. Liječenje u ovoj životnoj dobi ima svoje specifičnosti, zbog ostalih popratnih kroničnih bolesti, ali i složene diferencijalne dijagnoze i posebnosti djelovanja uobičajenog antiepileptičkog liječenja kao i interakcija antiepileptika s drugim primijenjenim lijekovima.
Najčešći uzroci epilepsije u starijoj dobi su cerebrovaskularne bolesti – moždani udari, moždana krvarenja te arteriovenske malformacije, koje su odgovorne za 37% novih slučajeva epilepsije. Nešto su češće simptomatske epilepsije u moždanim krvarenjima. U poodmakloj fazi Alzheimerove bolesti česti su epileptički, uglavnom generalizirani napadaji, čija incidencija prema nekim autorima iznosi i do 20%. Tumori mozga su manje česti uzroci epileptičkih napadaja (10-15%).
Metabolički i toksični uzroci, kao i cerebralna hipoksija (smanjena opskrba mozga kisikom) koja nastaje uslijed sinkope (u podlozi koje su kardiovaskularni poremećaji, posebno poremećaji ritma rada srca – bradikardija, asistolija, ili infarkt miokarda), predstavljaju 10% svih uzroka epileptičkih napadaja u starijoj životnoj dobi. Metaboličke promjene nastaju uslijed hipoglikemije, zatajivanja jetre, bubrega, tireotoksikoze, te značajnijih elektrolitskih disbalansa. U potonjim slučajevima potrebno je posebno dozirati antiepileptičke lijekove, jer su ovdje slabije učinkoviti. Značajnije je liječenje samog osnovnog poremećaja. Toksični uzroci su povezani sa primjenom citostatske i imunosupresivne terapije, pretjeranim uzimanjem psihofarmaka, benzodiazepina, alkohola, i dr. Alkoholizam, koji je danas sve veći problem i kod starije populacije, prisutan je prema nekim pokazateljima u više od 10% bolesnika starijih od 65 godina. Osim same ovisnosti o alkoholnim pićima, prestanak njegova uzimanja kao i sustezanje od benzodiazepina, barbiturata ili psihotropnih lijekova, česti je uzrok epileptičkih napadaja.
Drugi uzroci epilepsija, poput infekcija i trauma glave, su rjeđi u starijoj životnoj dobi (2.2%). U starijih bolesnika sa psihičkim poremećajima, poglavito anksiozno-depresivnim i disocijativnim poremećajima, djelomično zbog same bolesti, ali vjerojatnije zbog neadekvatnog odabira antidepresiva, također može doći do pojave epilepsije. U literaturi su objavljeni i rijetki slučajevi idiopatske generalizirane epilepsije s početkom nakon 60. godine života.
23.12.2015
