Neželjeni događaji kao što su infarkt miokarda, starenje provodnog sustava srca, starenje ili oštećenje srčanih zalistaka, zatajivanje srca koje dovodi do transplantacije srca i mnogi drugi često su neizbježan slijed dogadaja u našim životima.
U svijetu u prosjeku oko 50% ljudi svake godine umire kao posljedica kardiovaskularnih događaja, Republika Hrvatska se moze podičiti kako je razvojem kardiologije i kardiološke PCI mreže zadnjih 10ak godina ta statistika kod nas smanjena i ispod 50%, čemu svakako doprinosi i kvalitetna kardiološka rehabilitacija.
Na našim prostorima uistinu postoji jako duga tradicija rehabilitacijskog liječenja – termalne vode poznate su od rimskih doba pod nazivom Aquae Vivae, kasnije Krapinske Toplice, u kojim je sada vec davne 1860. godine Jakov Badl formirao prvo lječilište. U recentnijom vremenima krajem 60-ih godina prošloga stoljeća osnovana je Specijalna bolnica Thalassotherapia u Opatiji a lječilište u Krapinskim Toplicama sa novim prostorijama postaje također moderni rehabilitacijski centar.
Program kardiološke rehabilitacije može se provoditi u dva oblika: ambulantna ili stacionarna.
Oba programa traju do 3 tjedna te je osnovna razlika što na ambulantni oblik kardiološke rehabilitacije pacijenti dolaze svakodnevno od kuće a stacionarna kardiološka rehabilitacija rezervirana je za pacijente koji su smjesteni unutar specijalne bolnice.
Specijalne bolnice Krapinske Toplice i Thalassotherapia Opatija ustanove se u kojim se primarno provodi stacionarna kardiološka rehabilitacija no obje ustanove imaju i mogućnosti provođenja ambulantne kardiološke rehabilitacije. Zadnjih 20ak godina oba centra opremljena su suvremenim dijagnostičkim i terapijskim metodama moderne kardiologije. Naš najveći centar ambulantne kardiološke rehabilitacije je Poliklinika Srčana u Zagrebu.
Također sukladno tome, pacijenti prikladni za ambulantnu kardiološku rehabilitaciju su oni koji su niskog rizika za eventualne komplikacije.
Optimalno vrijeme za upućivanje pacijenta na kardiološku rehabilitaciju mora biti temeljeno na individualnom pristupu, kompleksnosti prethodno izvedenog postupka ili zahvata te na procjeni oštećenja drugih organskih sustava. Svi pacijenti morali bi provesti rehabilitacijski program unutar godinu dana od neželjenog dogadaja.
Kardiološka rehabilitacija provodi se aktivno kroz 4 faze:
1. faza započinje od trenutka povratka iz sale na Odjel u akutnoj bolnici te slijedećih nekoliko dana ranim postintervencijskim praćenjem, optimizacijom medikamentne terapije, mobilizacijom i radom sa fizioterapeutima, edukacijom pacijenta o daljnjim postupcima, terapiji, promjenama životnih navika i planiranju slijedećih kontrola
2. faza odvija se u kućnim uvjetima daljnjom titracijom medikamentne terapije, modifikacijom prehrambenih i životnih navika koje su pospješile nastanak bolesti (prestanak pušenja, redukcija tjelesne težine, svakodnevna fizička aktivnost, redukcija stresnih čimbenika)
3. faza je ambulantna ili stacionarna kardiološka rehabilitacija u užem smislu gdje se u kontroliranim uvjetima procjenjuju objektivni pokazatelji od strane stručnog medicinskog osoblja a pacijent je u mogućnosti uvidjeti subjektivne granice do kojih je svakodnevno opterećenje prihvatljivo
4. faza je cjeloživotna faza koja služi prihvaćanju, dugoročnom planiranju i implementaciji svih ranijih preporuka kako bi se rizik ponavljanja neželjenog dogadaja maksimalno minimizirao, te redovitih kardioloskih kontrola gdje se ista strategija potiče dugoročno uz daljnju modifikaciju kronične terapije kroz individualizirani pristup
Svaka faza kardiološkog rehabilitacijskog liječenja jednako je vazna u dugoročnom liječenju pacijenata a sve faze medusobno su komplementarne.
Rezultati kardiološke rehabilitacije očituju se u poboljšanju objektivnih parametara tijekom provodenja samog programa (povećanje aerobnog kapaciteta, povećanje sigurnosti i smanjenje rizika od ponavljanja događaja, procjena potpunosti revaskularizacije, rana procjena funkcije proteza i njihove podudarnosti s pacijentom, itsl.) te poboljsanju subjektivnog osjećaja sigurnosti i samostalnosti pacijenta.
Kome bi ja osobno preporucio kardiolosku rehabilitaciju – svim svojim pacijentima – riječ je o obliku sekundarne prevencije novih neželjenih događaja kroz aktivni i individualizirani pristup svakom pacijentu i u kontroliranim uvjetima.
Ukoliko ste zainteresirani za kardiološku rehabilitaciju a niste dobili preporuku za istu, preporučam Vam da se obratite svojem obiteljskom liječniku ili nadležnom kardiologu te da se njima provjerite da li po važećem Pravilniku HZZOa imate pravo na provođenje programa kardiološke rehabilitacije.
1.6.2021
