Hipertenzija je trajno povišenje sistoličke (≥ 140 mmHg), dijastoličke (≥ 90 mmHg) ili obiju vrijednosti krvnoga tlaka u mirovanju. Najčešća je hipertenzija kojoj se ne zna uzrok (primarna, esencijalna – u 85 – 95% slučajeva). Hipertenzija poznata uzroka (sekundarna).
Hipertenzija je trajno povišenje sistoličke (≥ 140 mmHg), dijastoličke (≥ 90 mmHg) ili obiju vrijednosti krvnoga tlaka u mirovanju. Najčešća je hipertenzija kojoj se ne zna uzrok (primarna, esencijalna – u 85 – 95% slučajeva). Hipertenzija poznata uzroka (sekundarna) najčešće je udružena s bubrežnim bolestima. Obično nema simptoma, osim ako su vrijednosti tlaka izrazito povišene ili ako hipertenzija dugo traje. Dijagnosticira se sfigmomanometrijom. Različitim pretragama može se tražiti uzrok, procijeniti oštećenje te utvrditi druge kardiovaskularne rizične faktore. Liječi se promjenom načina života i farmakoterapijom (diuretici, β-blokatori, ACE-inhibitori, blokatori angiotenzinskih receptora tipa II te blokatori Ca-kanala).
Jedni od najviše zastupljenih antihipertenzivnih lijekova su oni koji djeluju na renina-agiotenzin-aldosteronski sustav regulacije volumena krvi, a time i krvnoga tlaka. Tzv. „ACE-inhibitori“ snižavaju krvni tlak tako što ometaju pretvorbu angiotenzina I u angiotenzin II te inhibirajući degradaciju bradikinina, smanjuju vaskularni otpor, a da ne uzrokuju refleksnu tahikardiju. Ti lijekovi smanjuju krvni tlak u mnogih bolesnika bez obzira na aktivnost renina u plazmi, a budući da štite bubrege, lijekovi su izbora u dijabetičara.
Jedan od najstarijih ACE-inhibitora poznat je pod generičkim imenom Lizinopril. To je sintetički derivat peptida, Sadržava dikarboksilatnu skupinu, dugodjelatni je inhibitor enzima pretvorbe angiotenzina I. Inhibicija ACE dovodi do smanjenja angiotenzina II u plazmi i smanjenja lučenja aldosterona, posljedica čega je sniženje krvnog tlaka u bolesnika s hipertenzijom i poboljšanje znakova i simptoma kongestivne insuficijencije srca. Lizinopril se ne veže na druge bjelančevine plazme osim na ACE, ne metabolizira se u tijelu i izlučuje se nepromijenjen u cijelosti putem bubrega. Koristi se za liječenje esencijalne hipertenzije i renovaskularne hipertenzije. Može biti primijenjen sam ili u kombinaciji s drugim antihipertenzivnim lijekovima. Osim toga koristi se i u liječenju insuficijencije srca kao dodatak diureticima te, tamo gdje je nužno, digitalisu. Nadalje, lizinopril se koristi za liječenje hemodinamski stabilnih bolesnika unutar 24 sata od akutnog infarkta miokarda, u svrhu prevencije posljedičnog razvoja zatajenja lijevog ventrikula ili insuficijencije srca, te u svrhu poboljšanja preživljavanja. Lizinopril je indiciran za liječenje bubrežnih i očnih komplikacija dijabetesa melitusa. Dnevna doza lizinoprila kreće se od 5 do 20 mg.
Jedan od novijih najčešće upotrebljavanih ACE-inhibitora u kliničkoj praksi poznat je pod generičkim imenom Ramipril. Sadržava dikarboksilatnu skupinu, a snažan je inhibitor enzima angiotenzin konvertaze duga djelovanja. Uporaba ramiprila uzrokuje širenje krvnih žila i, posebice u bolesnika s visokim krvnim tlakom, sniženje krvnog tlaka. Učinak jedne doze lijeka na sniženje krvnog tlaka očigledan je za sat-dva nakon uzimanja, dok je najizraženiji za tri do šest sati. Učinak jedne doze uobičajeno traje 24 sata. Ramipril je također djelotvoran u liječenju kongestivnog zatajenja srca. U bolesnika u kojih su se nakon akutnog infarkta miokarda pojavili znaci kongestivnog zatajenja srca, ramipril je smanjio rizik od smrti (uključujući i naglu smrt, rizik od progresije teške/rezistentne srčane slabosti te stoga potrebu za odlazak u bolnicu). U bolesnika s nedijabetičkom ili izraženom dijabetičkom nefropatijom, ramipril smanjuje stupanj napredovanja bubrežnog zatajenja i razvoj krajnjeg bubrežnog oštećenja te potrebu za dijalizom ili bubrežnom transplantacijom. U bolesnika s nedijabetičkom ili početnom dijabetičkom nefropatijom, ramipril smanjuje stupanj izlučivanja albumina. U preventivnoj primjeni ramipril značajno smanjuje pojavu infarkta miokarda, moždane kapi ili smrti zbog kardiovaskularnih poremećaja u bolesnika s povećanim kardiovaskularnim rizikom zbog srčanih i žilnih bolesti (kao što su izražena koronarna bolest srca, moždana kap u anamnezi ili periferne vaskularne bolesti) ili dijabetesa melitusa povezanog s još najmanje jednim dodatnim faktorom rizika (mikroalbuminurija, hipertenzija, povišene vrijednosti ukupnog kolesterola, niske razine kolesterola velike gustoće, pušenje). Nadalje, ramipril reducira ukupnu smrtnost kao i potrebu za revaskularizacijom te odgađa početak i napredovanje kongestivnog zatajenja srca. U dijabetičkih i nedijabetičkih bolesnika značajno smanjuje pojavu mikroalbuminurije te rizik od razvoja nefropatije. Ti se učinci pojavljuju u pacijenata s povećanim ili normalnim krvnim tlakom. Stoga se ramipril koristi u liječenju hipertenzije, kongestivnog zatajenja srca, liječenja bolesnika koji u prvih nekoliko dana nakon infarkta miokarda pokazuju kliničke znake kongestivne zatajenja srca, kod izražene nedijabetička i dijabetička nefropatija te glomerularne nefropatije. Nadalje, ramipril se koristi u prevenciji infarkta miokarda, moždane kapi ili kardiovaskularne smrti, pogotovo u dijabetičkih bolesnika. Definirana dnevna doza ramiprila iznosi 2,5 mg, ali se kreće u rasponu od 1,25 pa do 10 mg.
Kako se liječenje hipertenzije rijetko provodi samo jednim lijekom tako se došlo do zaključka da su kombinacije antihipertenzivnih lijekova opravdane. Do određivanja koji lijek će se s kojim kombinirati u fiksne kombinacije dolazi nakon dugih godina bogate kliničke prakse – naime, dolazi se do jasnih spoznaja koji lijekovi u kojim dozama primijenjeni zajedno dovode do poboljšanog zajedničkog, sinergijskog učinka kod većine pacijenata. Tim kombinacijama postiže se da pacijenti lakše surađuju i da se bolje pridržavaju terapije – umjesto nekoliko trebaju popiti obično samo jednu tabletu dnevno. ACE inhibitori se kombiniraju u fiksne kombinacije s diureticima i blokatorima kalcijevih kanala.
ACE inhibitori se vrlo često kombiniraju s diureticima radi boljeg postizanja kontrole hipertenzije (obično tiazid), kada sam ACE inhibitor nije dovoljno učinkovit ili u slučajevima kroničnog srčanog zatajenja (obično furosemid). Stoga na tržištu postoje posebni lijekovi koji su kombinacija ACE inhibitora i diuretika hidroklorotiazida u obliku jedinstvene tablete koja omogućuje jednostavniju primjenu. Kombinacija ACE inhibitora i hidroklorotiazida je zanimljiva i sa strane kalija – iako hidroklorotiazid snižava razinu kalija u krvi ACE inhibitori uzrokuju povišenje razine kalija u krvi stoga se ta dva učinka zbrajaju i poništavaju, pa do disbalansa kalija ne dolazi. Ove fiksne kombinacije pokazale su se vrlo učinkovitim i svrsishodnim i njihova upotreba je u porastu. Gotovo svaki ACE inhibitor ima svoju fiksnu kombinaciju s hidroklorotiazidom.
Osim s diureticima, ACE inhibitori se kombiniraju i s blokatorima kalcijevih kanala. Primjerice, na hrvatskom tržištu postoji fiksna kombinacija verapamila u obliku s postupnim otpuštanjem i trandolaprila. To predstavlja kompatibilnu kombinaciju sinergističkog antihipertenzivnog učinka. Ista kombinacija lijekova ima neutralni učinak na metabolizam lipida i ugljikohidrata. Klinička iskustva ukazuju na nefroprotektivni učinak ove kombinacije, što je osobito značajno u liječenju hipertenzije u bolesnika s dijabetesom i drugih bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega. Obje komponente ove kombinacije imaju koristan učinak u sekundarnoj prevenciji nakon preboljelog infarkta srca. Osim trandolaprila u svijetu se s blokatorima kalcijevih kanala kombinira još i ramipril.
23.12.2015
