Možda ste nekada čuli prijateljicu ili poznanicu, ili od nekoga priču kako je žena bila uvjerena…
Možda ste nekada čuli prijateljicu ili poznanicu, ili od nekoga priču kako je žena bila uvjerena da je trudna, kako je imala „sve simptome trudnoće“, … a onda nakon nekog vremena o toj trudnoći ni slova. Što se desilo, je li bio pobačaj, prijevremeni porod? U želji da ne dodajete “sol na ranu“ šutite i prijeđete preko toga, pričate o koječemu, tračate poznate i slično. No možda bi baš trebali inzistirati na razgovoru, ako želite pomoći toj ženi. Zašto? Nastavite čitati.
Lažna trudnoća, ili umišljena trudnoća ili od latinskog pseudocijesis ozbiljan je poremećaj i tako ga se treba tretirati. Pravu pseudocijezu ipak treba razlikovati od mišljenja ili bojazni o trudnoći žene u perimenopauzi (kojoj je menstruacija izostala ne zbog trudnoće nego zbog životne dobi), odnosno žene generativne dobi koja ima neredovite menstruacijske cikluse, pa mjesec dana iza svakog spolnog odnosa misli da je trudna, ako menstruacija još uvijek nije nastupila. U tih žena, perimenopauzalnih ili onih s neredovitim menstruacijskim ciklusima, koje nemaju psihičku nadgradnju, već osnovni testovi na trudnoću (kućni ili urinski test, odnosno određivanje betaHCG-a iz krvi), otklanjaju sumnju i žena će razumno prihvatiti činjenicu da je trudna (te će s obzirom radi li se o željenoj ili neželjenoj trudnoći planirati daljnje postupanje), ili da nije trudna.
Prava lažna, fantomska trudnoća javlja se najčešće:
u žena koje imaju od prije neku neprepoznatu psihičku bolest,
u žena u kojih je to prvi simptom nekog psihičkog poremećaja,
u žena koje se još nisu uspjele ostvariti kao majke, a to izrazito žele,
u žena koje se liječe od neplodnosti,
u žena koje su imale jednu ili više neuspjelih trudnoća (spontani pobačaj, smrt fetusa u poodmakloj trudnoći ili mrtvorođenče), ili
u žena koje su imale namjerni pobačaj (na koji su bile prisiljene, ili iza toga nisu uspjele ostvariti trudnoću).
U početku, kada se žena žali na „sve simptome trudnoće“, kao što su dobivanje na tjelesnoj težini, mučninu, odbojnost prema nekim namirnicama, a objektivno je menstruacija doista izostala, te je primjetan rast trbuha, nije jednostavno uočiti ozbiljnost problema. Ako nije u pitanju neki psihički poremećaj, žena će sama potražiti liječničku pomoć. Naime, svi navedeni simptomi mogu pratiti, odnosno biti izazvani nekim organskim problemom, primjerice bolešću ženskih reproduktivnih organa (bolestima jajnika, jajovoda, maternice), bolestima organa gastrointestinalnog sustava i drugo. U tim slučajevima žena prihvaća liječenje, koje, ovisno o prirodi bolesti, može biti kirurško, medikamentozno ili zračenjem, ili kombinacijama navedenih modaliteta liječenja.
Ako nije u pitanju ništa od navedenoga, a zbog stigme koja još uvijek prati osobu s psihičkim problemima, velika je odgovornost na ukućanima, obitelji, prijateljima, napokon i na nadležnim liječnicima u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Neovisno o stupnju psihičkog poremećaja, preporuča se razgovor sa stručnom osobom, psihijatrom ili, u blažim oblicima, psihologom, koji će procijeniti kakav je tretman potreban.
Osvrt na ovaj poremećaj ne bi bio potpun da se ne spomene kako je moguć i u muškog spola, no tada je obično jasno kako je u podlozi (ozbiljan) psihički problem.
Pseudocijeza je, na sreću, rjedak poremećaj. Na žalost, baš zato što je rjedak može ostati neprepoznat, pa je potrebno s vremena na vrijeme spomenuti i takve, rjetke, poremećaje.
21.5.2018
