Sve što se događa s osobom „pod stresom“ posljedica je raznih i mnogih biokemijskih i endokrinoloških promjena u njenom organizmu. Neke promjene su prolazne i kratkotrajne, neke su dugotrajne i/ili trajne.
Stres se, iako ponekad baš može biti poticaj za donošenjem konačne odluke, rješavanjem neke situacije koja se (bespotrebno) odugovlači, za jačim angažmanom, djelovanjem i slično, uglavnom promatra kroz prizmu negativnoga-loše se osjećamo, loše izgledamo, pate i naši bližnji (jer vide kako je nama teško), debljamo se ili mršavimo, skloniji smo raznim upalama, obolijevamo i tako dalje. Sve što se događa s osobom „pod stresom“ posljedica je raznih i mnogih biokemijskih i endokrinoloških promjena u njenom organizmu. Neke promjene su prolazne i kratkotrajne, neke su dugotrajne i/ili trajne.
Ovo rečeno svi jako dobro znamo i svatko od nas je sigurno više puta bio u prilici nekome reći „moraš se osloboditi stresa“, „nije ti to zdravo“ i slično.
Situacija je ozbiljnija u žena generativne dobi koje nisu završile s reprodukcijom, a pogotovo u trudnica. Zašto? O tome ćemo upravo raspraviti, a poticaj za ovu temu je nedavno objavljeno istraživanje u renomiranom američkom časopisu u kojem se zaključuje kako je stres (u prošlosti ili u aktualnoj trudnoći) povezan s većom mogućnošću gubitka fetusa, odnosno porodom mrtvorođenčeta.
Istraživanje je provedeno na uzorku od 2000 trudnica od 20. tjedna trudnoće na više, čije su trudnoće završile ili prijevremenim porodom odumrlog fetusa ili terminskim porodom mrtvorođenčeta. Zamoljene su navesti jesu li tijekom trudnoće ili vremenu koje je prethodilo planiranju trudnoće ili ranije imale neku stresnu situaciju, te ako da-koliko ih je bilo i o čemu se radilo.
Pokazalo se kako su kao najstresnije situacije doživljene sljedeće: preseljenje na novu adresu (posebno na lokaciju više udaljenu od poznatoga), gubitak posla ili osobnog ili partnerovog (s čime je povezana financijska nesigurnost), smrt bliske osobe (bliskog prijatelja ili rođaka), te, ponajprije s partnerove strane, neželjena trudnoća.
Zaključeno je kako bi se tijekom prvog pregleda u trudnoći trebalo, između ostaloga, postaviti nekoliko ciljanih pitanja upravo o možebitnim stresnim situacijama kojima trudnica je ili je bila izložena.
Kakvo je stanje po tom pitanju kod nas?
Prvi pregled u trudnoći bilo bi uputno učiniti 2-3 tjedna po izostanku očekivane menstruacije i taj je pregled uobičajeno najdulji i najdetaljniji. Jako je važno uzeti detaljnu anamnezu (obiteljsku i osobnu, s posebnim osvrtom na ginekološku i reproduktivnu), jer se već iz toga može dobiti uvid na što bi eventualno trebalo obratiti posebnu pozornost. Dobar i iskusan ginekolog znat će ciljanim pitanjima i potpitanjima saznati korisne informacije, koje se trudnici možda ne čine važnima i koje bi možda izostavila. Također, ako ginekolog možda izostavi nešto pitati, trudnica bi svakako trebala navesti sve što se njoj čini važno (neovisno o tome ima li to doista medicinski značaj, što ona ne može znati).
Zato, ako ni zbog čega drugoga, a ono radi zdravog potomstva, nastojmo u svakoj stresnoj situaciji ipak naći nešto pozitivno. Razmišljajmo na način da „poslije kiše dolazi sunce, što bi gori sad je doli“, …I ne zaboravimo-najvažnije je zdravlje, jer kada je zdravlja ni problemi ne izgledaju nerješivi. A zdravlje i stres–ne idu zajedno!
23.12.2015
