Sindromi prenaprezanja sustava za kretanje česti su bolni sindromi koji prema nekim podacima čine čak do 60% svih bolesti u populaciji.
Zbog njihove učestalosti s jedne, te nepravodobnog otkrivanja, pa čak i zanemarivanja s druge strane, navedeni sindromi mogu dovesti do narušavanja kvalitete života oboljele osobe. Stoga, ih je bitno pravovremeno prepoznati, te započeti rano liječenje. Naime, sindromi prenaprezanja sustava za kretanje u suvremenom načinu života predstavljaju veliki medicinski problem profesionalnih sportaša, sportaša rekreativaca, kao i pojedinaca određenih zanimanja u kojima zbog prekomjernog intenziteta rada, učestalog ponavljanja određenih pokreta i neadekvatnih uvjeta rada (kirurzi, stomatolozi, daktilografi, ličioci, automehaničari i dr.) dolazi do pojave sindroma prenaprezanja.
Razvoj kliničke slike sindroma kao i njihovo neprepoznavanje s vremenom onemogućuje zahvaćene pojedince u obavljanju njihove svakodnevne djelatnost što današnje suvremeno društvo teško prihvaća.
Da bi se navedeni sindromi mogli na vrijeme mogli prepoznati, liječiti, ali i prevenirati bitno se upoznati s uzrokom njihova nastanka kao i faktorima koji pospješuju njihovo pojavljivanje. Iz samog naziva ovih bolnih sindroma uvelike proizlazi i njihov porijeklo. Naime do pojave sindroma prenaprezanja, u engleskoj literaturi poznatih kao „overuse injuries“, dovesti će učestalo ponavljanje određenih radnji koje potom rezultiraju pojavom mikrotraumatskih oštećenja određenog segmenta sustava za kretanje (kostiju, zglobova, mišića, hrskavice, tetiva, burza).
Ponavljana mikrotrauma uzročno-posljedičnim slijedom dovest će do započinjanja upalnog procesa koji će ukoliko se to liječenjem i pravovremenim tretmanom ne spriječi prijeći u kronični upalni proces. Do pojave sindroma prenaprezanja doći će u trenutku kada ponavljanje mikrotraumatskih oštećenja nadvlada sposobnost zahvaćenog tkiva za reparacijom.
Uzroci
Uzrok nastanak sindroma prenaprezanja sustava za kretanje je multifaktorski tj. nastaje kao rezultat djelovanja brojnih unutarnjih (intrinzičnih) i vanjskih (ekstrinzičnih) faktora.
Od unutarnjih predisponirajućih faktora najznačajniji su anatomski i biomehanički faktori kao što su:
- rotacijske anomalije donjih ekstremiteta (nogu)
- varus (O) ili valgus (X) deformacije koljena
- deformacije stopala (spušteno ili udubljeno stopalo)
- razlike u dužini nogu
- anatomska odstupanja u ekstenzornom sustavu koljena i sl.
Vanjski predisponirajući čimbenici koji dovode do sindroma prenaprezanja najčešće su:
- pogreške u programiranju i izvođenju treninga (neadekvatna promjena intenziteta, predugo trajanje treninga, nepravilno izvođenje, izostanak zagrijavanja i vježbi istezanja)
- neodgovarajući uvjeti u kojima se održava trening (npr. neodgovarajuća sportska podloga, neodgovarajuća obuća u kojoj se trenira itd.)
23.12.2015
