Androgenetska alopecija kod žena česta je pojava koja se može javiti već u mladosti, ali i kasnije u zreloj dobi. Pogađa oko 40–50 % žena nakon četrdesete godine života, a najčešće se javlja nakon 65. godine. Kako su lijepa i zdrava kosa ukras svakom licu, ispadanje kose i njezina prorijeđenost predstavljaju veliko psihičko opterećenje za svaku ženu te su čest razlog odlaska dermatologu.
U pojedinim obiteljima ovaj oblik ispadanja kose može biti učestaliji, što upućuje na značajnu ulogu nasljeđa, iako mehanizmi nasljeđivanja još nisu u potpunosti razjašnjeni. Vrlo je važno prepoznati androgenetsku alopeciju u njezinoj početnoj fazi, kada su folikuli dlake još očuvani, te pravovremeno započeti liječenje kako bi se ispadanje zaustavilo ili ublažilo.
Mnoge žene s androgenetskom alopecijom nemaju povišene vrijednosti muških spolnih hormona u krvi, ali imaju povećanu aktivnost enzima 5-alfa-reduktaze, koji pretvara testosteron u dihidrotestosteron. Taj se hormon veže na folikul dlake, koji postupno postaje sve tanji, a vlasi sve kraće i tanje. Utvrđena je i niža razina enzima citokroma P450, koji pretvara testosteron u estrogen, kao i veći broj androgenih receptora. U početku kosa može biti diskretno prorijeđena u frontalnom dijelu vlasišta uz očuvanu frontalnu liniju, no s vremenom se stanjuje, gubi gustoću te prorijeđenost postaje sve uočljivija.
Kako bi se utvrdilo radi li se o androgenetskoj alopeciji ili nekom drugom obliku ispadanja kose, važno je javiti se dermatologu radi pregleda. Pregled uključuje detaljan razgovor, preporuku potrebnih pretraga i određivanje načina liječenja. U anamnezi je važno utvrditi kada je pacijentica primijetila prorijeđenost kose, postoje li druge zdravstvene smetnje te je li sličan problem prisutan kod članova obitelji. Dijagnostička obrada može obuhvatiti osnovne laboratorijske nalaze, analizu spolnih hormona i funkcije štitnjače, isključenje anemije te po potrebi daljnju endokrinološku i ginekološku obradu.
Lijek koji se pokazao djelotvornim u liječenju androgenetske alopecije kod žena jest 2 % minoksidil u otopini. Njegov učinak na kosu otkriven je slučajno, jer se izvorno primjenjivao u liječenju arterijske hipertenzije, a jedna od nuspojava bila je pojačana dlakavost. Lokalno djelovanje minoksidila na folikul dlake razvija se postupno i ne predstavlja brzo ni trenutno rješenje, budući da je androgenetska alopecija kronično i dugotrajno stanje koje zahtijeva strpljenje, kako pacijentice, tako i dermatologa.
Minoksidil poboljšava mikrocirkulaciju vlasišta, produljuje anagenu fazu rasta dlake, potiče rast nove kose i usporava ispadanje. Nanosi se na prorijeđena područja vlasišta dva puta dnevno u dozi od jednog mililitra, a terapija mora trajati nekoliko mjeseci kako bi se postigli vidljivi rezultati. Vrlo je važno da se pripravak ne razlijeva po licu i obrazima, jer može potaknuti rast neželjenih dlačica.
Ponekad se mogu javiti suhoća i crvenilo vlasišta kao znak iritacije, što ne mora nužno biti povezano s primjenom lijeka, već može biti posljedica neodgovarajuće njege, seboreičnog dermatitisa ili pojave prhuti. Intenzivne boje za kosu koje sadrže visoke koncentracije hidrogena, kao i agresivni postupci bojanja i izrade pramenova, mogu dodatno iritirati vlasište. Stoga se savjetuje redovito pranje kose blagim šamponima uz odgovarajuću njegu te primjena blažih preparata za bojanje kose.
19.1.2026