Mokraćovod (lat. – ureter) je dugi, mobilni, crvoliki organ s lumenom koji spaja kanalni sustav bubrega s mokraćnim mjehurom. Njegovom autonomnom peristaltikom prenosi se urin stvoren u bubrežnom tkivu u mokraćni mjehur. Smješten je duboko u trbuhu (točnije u retroperitonealnom prostoru), ispred leđne muskulature i postranično od kralježnice. Zbog svojeg tankog tubularnog izgleda, mobilnosti i dobre zaštićenosti okolnim strukturama njegova je ozljeda razmjerno rijetka.
Zanimljivo je da, nasuprot većini ozljeda drugih organa, najveća proporcija (i to oko 75 %) lezija uretera nastaje jatrogeno. U izvanbolničkim uvjetima ozljede uretera mogu nastati prilikom penetrantnog ranjavanja trbuha (hladno ili vatreno oružje) ili, znatno rjeđe, prilikom tupih ozljeda abdomena. Jatrogene ozljede nastaju prilikom drugih operacija, a najčešće nastaju kod ginekoloških zahvata i to u zdjeličnom (donjem) dijelu uretera, kada se može dogoditi da se ureter podveže u zdjelici kirurškim šavom ili prereže. Lezije srednje trećine i gornjeg segmenta mokraćovoda češće se viđaju prilikom kirurških i/ili uroloških operacija. Lezija uretera uvijek ozbiljno kompromitira funkciju pripadajućeg bubrega. Tako u slučaju podvezivanja nastaje „začepljenje“ protoka urina iz tog bubrega s posljedičnom hidronefrozom (proširenjem kanalnog sustava bubrega), a u slučaju da se ureter nehotice prereže, urin iz tog bubrega slobodno izlazi u retroperitonealni prostor gdje onda nastaje kolekcija zvana urinom ili urohematom, koja potiskuje i razmiče okolne organe. Kolika će ona biti, to ovisi, kao i mnogo toga u daljnjem tijeku saniranja ozljede uretera, o vremenu prepoznavanja same ozljede, koje je zapravo ključni moment.
Uspije li se ozljeda uretera odmah prepoznati, moguće je, uz minimalnu štetu po bubrežnu funkciju, izvršiti primarnu sanaciju ozljede kirurškom rekonstrukcijom uz postavljanje teflonske proteze (tzv. double J proteza) u mokraćovod, koja onda osigurava cijeljenje rekonstruiranog uretera i drenažu urina iz bubrega pa nastanka urohematoma nema. Problem je daleko veći kad se ozljeda mokraćovoda ne prepozna pravodobno, što i nije velika rijetkost. Naime, specifični klinički simptomi ozlijeđenog mokraćovoda vrlo su oskudni. Na traumu uretera treba posumnjati kod svake penetrantne ozljede abdomena. Pojava krvi u mokraći loš je indikator jer se pojavljuje u znatno manje od polovice slučajeva. Ako se radi o jatrogenoj leziji, nerijetko se ozljeda uretera otkrije kasnije ultrazvučnim nalazom hidronefroze i retroperitonealnog urohematoma ili pojavom urinarne fistule (istjecanja urina) i septičnog stanja u ranom postoperativnom tijeku. Katkad simptomatologija može posve i izostati pa se jatrogena ozljeda tek znatno kasnije detektira klasičnom intravenskom ili MSCT urografijom.
Kako je rečeno ranije, ključno je ozljedu uretera prepoznati što prije. Ako se radi o kasnijoj dijagnostici presječenog uretera, primarno je kirurški evakuirati nastali urohematom pa u drugom aktu učiniti rekonstrukciju. Kod podvezanog uretera nema urohematoma i bubreg „u tišini“ propada, a tek kasnije na ultrazvuku se nađe hidronefroza. U svakom slučaju, definitivna terapija podrazumijeva kiruršku rekonstrukciju uretera, a njezin opseg ovisi o veličini defekta samog uretera te vremenu detekcije lezije. Definitivna kirurška korekcija može uključivati i korištenje segmenta crijeva kao nadomjestka ukoliko se radi o velikom defektu ili je potrebno koristiti i režanj mokraćnog mjehura kod ozljeda zdjeličnog segmenta mokraćovoda. Nužnost neposredne nefrektomije (uklanjanja pripadnog bubrega) rijetkost je, ali je neophodna ako se lezija uretera dogodi prilikom operacije aneurizme abdominalne aorte koja predviđa postavljanje vaskularne proteze.
15.6.2026
