Novo područje istraživanja usmjereno je na crijevni mikrobiom i na to može li crijevna disbioza doprinijeti riziku od autizma.
Navodi kako nekolicina studija pokazuju da postoji crijevna disbioza kod autizma te da je ona povezana sa simptomima autizma. No, ono što znamo jest da sve razlike u ponašanju moraju biti putem crijevnog mikrobioma ili interakcija metabolita s ljudskim živčanim sustavom.
Psihologinja Aziz-Zadehin i njezin tim prvi puta su identificirao veze između metabolita triptofana u crijevnim mikrobima, simptoma autizma i aktivnosti mozga kod osoba poremećajima s spektra autizma, posebno u regijama mozga povezanim s interoceptivnom obradom.
To ukazuje na mehanistički model kojim crijevni metaboliti mogu utjecati na autizam.
Intervencije usmjerene na neravnotežu crijeva – poput promjena u prehrani, probiotika, prebiotika ili transplantacije fekalija – mogle bi biti korisne, rekla je Aziz-Zadeh. Međutim, i dalje je nejasno postoji li kritičan vremenski okvir za takve intervencije, poput prenatalnog razvoja ili ranog djetinjstva.
Potrebno je provesti više istraživanja kako bi se odgovorilo na ovo pitanje.
U drugoj nedavnoj studiji, terapija prijenosa mikrobiote dovela je do značajnih poboljšanja gastrointestinalnih simptoma, simptoma povezanih s autizmom i crijevne mikrobiote kod djece s autizmom.
Učinci početnog liječenja gastrointestinalni sustav i crijevnu mikrobiotu te simptome održali su se tijekom dvogodišnjeg praćenja, s kontinuiranim poboljšanjem ponašanja sličnih autizmu, izvijestili su istraživači.
Istraživači navode kako se uvode novije tehnike iz kauzalne inferencije koje bolje razdvajaju uzrok od povezanosti. Cilj je generirati jače dokaze o čimbenicima ranog života koji mogu ili ne moraju doprinijeti autizmu i kako oni oblikuju raznolika iskustva autističnih osoba.
Ako na dugoročni klinički ishod genetskog poremećaja utječe čimbenik okoliša, to predstavlja stanje koje bi se moglo modificirati kako bi se poboljšali ishodi
3.11.2025
