Starije odrasle osobe čije su kognitivne funkcije bile primjerene dobi (što uključuje promišljanje i pamćenje) kada su vježbale i provodile aktivnosti za trening mozga, imale su bolji psihički status. Pokazalo se kako je provođenje ovih aktivnosti djelovalo bolje od ne provođenja aktivnosti ili samo od dobivanja općih zdravstvenih informacija.
Augusto Mendes (Laboratorij za neuroimaging starenja Sveučilišta u Ženevi, članak objavljen u časopisu The Lancet Healthy Longevity, 2025. godine) u preglednom članku i provedenu meta-analizu 109 randomiziranih kontroliranih ispitivanja, procijenio je učinkovitost intervencija u načinu života s ciljem sprječavanja kognitivnog pada kod 23.010 starijih odraslih osoba (srednja dob, 70,1 godina; 65% žena) koje nisu imale kognitivna oštećenja. Intervencije su uključivale prehranu, tjelesnu aktivnost, kognitivni trening i društvenu aktivnost, kao i kombinacije ovih pristupa. Kontrolne skupine uključivale su skupinu bez intervencije (n = 49), aktivnu kontrolu s minimalnim angažmanom (n = 20) i zdravstveni odgoj (n = 33). Kao ishod procjenjivala se globalna kognicija.
U usporedbi sa zdravstvenim odgojem, kombinacija tjelesne vježbe i kognitivnog treninga te prehrana, tjelesna vježba, kognitivni trening i zdravstveni odgoj poboljšali su globalnu kognitivnu funkciju (P = 0,0011 i P = 0,028). Kognitivni trening sam po sebi i tjelesna vježba sama po sebi također su poboljšali kognitivnu funkciju (P = 0,00092 i P = 0,0014). Slični rezultati zabilježeni su u usporedbi s osobama bez intervencije.
U usporedbi s osobama bez intervencije, kognitivni trening sam po sebi (P < 0,0001) i u kombinaciji s tjelesnom vježbom (P = 0,0011) pokazao je najveće učinke kod sudionika mlađih od 70 godina. Kod onih u dobi od 70 godina ili starijih, kombinacija tjelesne vježbe i kognitivnog treninga bila je korisnija (P = 0,032).
Prehrambene intervencije u trajanju manje od 3 mjeseca u odnosu na one bez intervencije pokazale su najveći učinak (P = 0,0094), a slijede ih složene tjelesne vježbe i kognitivni trening (P = 0,0039). Za intervencije koje su trajale dulje od 3 mjeseca, najveći učinci uočeni su kombiniranom tjelesnom aktivnošću i kognitivnim treningom (P = 0,0102) te samo kognitivnim treningom (P = 0,010).
Autori smatraju kako ovi nalazi ukazuju na potencijal ciljanih jednostavnih i pažljivo osmišljenih složenih intervencija za podršku kognitivnom zdravlju starijih osoba koje nemaju kognitivna oštećenja, a istovremeno naglašavaju važnost razmatranja čimbenika poput dobi, trajanja intervencije i pridržavanja pri osmišljavanju budućih programa prevencije.
30.9.2025
