Dok s djecom uživamo u toplim danima, ne treba zaboraviti na opasnost od bolesti koje se prenose hranom, a koje su najčešće upravo u ljetnim mjesecima.
Zašto su trovanja hranom češća ljeti?
Trovanje hranom uzrokovano je konzumacijom hrane koja sadrži mikroorganizme (bakterije, viruse ili parazite) ili hrane u kojoj su prisutni bakterijski toksini. Ako je do bolesti došlo djelovanjem živog mikroorganizma unešenog hranom, govorimo o infekciji. Ukoliko su simptomi uzrokovani toksinom kojega su u hrani proizveli mikroorganizmi, radi se o intoksikaciji. Do zagađenja hrane najčešće dolazi kada hranu pripremaju kliconoše ili oboljele osobe na čijoj su koži i sluznicama prisutni patogeni mikroorganizmi ili kada je namirnica porijeklom od zaražene životinje. Visoke temperature okoliša stvaraju povoljne uvjete u kojima se bakterije ubrzano umnožavaju, pa se u slučaju neodgovarajuće pohrane brzo u hrani dosežu koncentracije mikroorganizama ili toksina koji ulaskom u organizam uzrokuju bolest.
Koja vrsta hrane je rizična?
Neke vrste hrane uzrokuju trovanje znatno češće nego druge. To su prvenstveno namirnice životinjskog porijekla: mliječni proizvodi, hrana koja sadrži termički nedovoljno obrađena jaja (kremasti kolači, sladoledi, majoneza) i meso koje nije dobro termički obrađeno (osobito piletina i mljeveno meso). Patogene bakterije mogu se naći i na voću i povrću koje nije dobro oprano, a neke se bakterije tipično nalaze u termički neobrađenim školjkama. Ponekad se na temelju mirisa i okusa može odmah procijeniti da je hrana pokvarena i da nije dobra za jelo, ali često je teško samo na temelju izgleda prepoznati opasnost.
Kako prepoznati trovanje hranom?
Infekcije koje se prenose hranom i intoksikacije bakterijskim toksinima iz hrane imaju slične simptome. Razlikuje se ponekad samo inkubacija (period od unošenja mikroorganizma ili toksina u organizam do početka kliničke slike). Ona je u pravilu kraća kod intoksikacije i koji put se simptomi javljaju unutar sat vremena od konzumacije zagađene hrane. Bolest obično počinje bolovima u trbuhu, mučninom i povraćanjem, a potom se javlja proljev i nadutost. Neka djeca imaju vrućicu, a ponekad se žale na glavoblju, opću slabost, te bolove u mišićima i zglobovima. Ako gubitci tekućine proljevom i povraćanjem premašuju unos tekućine, djetetu prijeti dehidracija koja je najčešća komplikacija trovanja hranom. Iako klinička slika može biti dramatična, većina trovanja hranom traje 1-7 dana i prolazi spontano.
Najčešći uzročnici infekcija hranom
Hranom se češće prenose bakterijske nego virusne infekcije. Jedna od najznačajnijih je infekcija salmonelom koja se najčešće prenosi putem namirnica porijeklom od zaraženih životinja (meso peradi, jaja), ali je moguća i kontaminacija hrane izlučevinama zaražene osobe (kliconoše ili oboljelog). Kampilobakter je drugi po učestalosti bakterijski uzročnik. U pravilu se ljudi zaraze jedenjem mesa peradi (ova bakterija živi u crijevima zdravih ptica i ne uzrokuje bolest kod peradi, pa se često nađe na površini sirove piletine). Tijekom bolesti uzrokovane kampilobakterom ponekad stolice mogu imati primjese krvi i sluzi, kao i kod infekcije šigelom i nekim vrstama bakterije Escherichia coli (E. coli).
Najčešći uzročnici intoksikacija hranom
Bakterija koja je najčešći uzročnik intoksikacije hranom je Staphylococcus aureus (zlatni stafilokok). To je bakterija koja se često nađe na sluznici nosa i na koži, osobito na mjestima na kojima je koža oštećena (rane, kraste). Ako osoba koja priprema hranu na svojoj koži i sluznicama ima ovu bakteriju, ona može dospjeti u hranu te se u povoljnim uvjetima umnažati proizvodeći snažan toksin. Ovaj je toksin termostabilan (ne uništava se kratkom termičkom obradom), a uzrokuje tegobe brzo, već 1-2 sata nakon unošenja zagađene hrane. Kliničkom slikom dominira povraćanje uz grčeve u trbuhu, a temperatura obično nije povišena. Osim bakterija i njihovih toksina, trovanje hranom mogu uzrokovati i virusi (npr. Norovirus), razne kemikalije te otrovne biljke i gljive.
Liječenje djeteta koje ima trovanje hranom
Većina trovanja hranom, bilo infekcija ili intoksikacija, prolazi spontano i liječenje se svodi na potporno i simptomatsko. Ključno je djetetu nadoknaditi izgubljenu tekućinu i elektrolite. Ako je dijete dobrog općeg stanja, normalno mokri, ne povraća i ako može piti, nadoknada tekućine se može početi provoditi kod kuće. Preporuča se davati djetetu oralne rehidracijske otopine (ORS) koje nadoknađuju vodu, glukozu i elektrolite. Za svaku proljevastu stolicu djetetu mlađem od 2 godine treba dati 50-100 mL tekućine, a djetetu od 2-10 godina 100-200 mL tekućine. Ako je dijete povratilo, treba prekinuti unos tekućine kroz 10-20 minuta i onda pokušati ponovo u malim, učestalim obrocima. Prehrana treba biti lagana, uz izbjegavanje mlijeka, te sirovog voća i povrća.
Važno je prepoznati simptome dehidracije: žeđanje, suhe usne i jezik, kolnulost, pospanost, iritabilnost, plač bez suza, smanjeno mokrenje, bljedilo, oči koje izgledaju upalo, uvučena velika fontanela kod dojenčeta. Pomoć liječnika treba zatražiti ako se radi o dojenčetu, ako postoje znakovi dehidracije ili dijete opetovano povraća, u slučaju pojave krvi u stolici, jakih bolova u trbuhu ili bilo kakvog pogoršanja općeg stanja.
30.8.2022