Zbog prirode bolesti, GERB pojačava anksiozno-depresivne simptome što pak rezultira intenzivnijim tegobama od strane gastrointestinalnog sustava, a pacijenti to opisuju kao “začarani krug”.
Depresija
Depresija spada u najčešće psihijatrijske poremećaje i stoga je liječnici obiteljske medicine i kliničari u svojoj praksi sreću gotovo svakodnevno. Može se javiti u bilo kojoj životnoj dobi, a najčešće se javlja u najaktivnijem razdoblju – od 25. do 55. godine života. Zanimljiv podatak je da se zadnjih desetljeća sve češće pojavljuje u mlađoj životnoj dobi. Procjenjuje se da je prevalencija oko 19 % kod žena i 11 % kod muškaraca. Dvostruko češća pojavnost u žena može se objasniti biološkim hormonalnim i spolnim obilježjima, kao i različitim naučenim obrascima ponašanja u doživljavanju i izražavanju emocija. Depresija nije obična tuga koja se povremeno javlja u svakog čovjeka. Depresija je poremećaj raspoloženja s negativnim reperkusijama na funkcionaranje u svim segmentima života. Da bismo postavili dijagnozu depresije, potrebna je duljina trajanja simptoma od barem dva tjedna. Osim depresivnog raspoloženja, prisutni su simptomi anhedonije (nemogućnost uživanja u stvarima i situacijama koje su pacijentu prije donosile ugodu), zatim bezvoljnost i nedostatak energije. Od vegetativnih simptoma značajne su promjene spavanja, apetita, tjelesne težine i libida. Najčešće to podrazumijeva nesanicu i gubitak na težini, iako se u atipičnoj i sezonskoj depresiji umjesto toga može javiti hipersomnija i glad za ugljikohidratima. Zatim, često se u oboljelih javljaju tjeskoba (anksioznost), pesimistične misli, manjak samopouzdanja, oslabljena koncentracija i zaboravljivost, a u najtežim oblicima psihotične ideje i suicidalne misli. Vrlo česti su i razni tjelesni simptomi.
Depresija i tjelesni simptomi
Oboljeli se može osjećati fizički slabo, “vuče ga krevet”. Poznato je da se u velikog broja oboljelih depresija manifestira i nekim tjelesnim simptomom, te se takvi pacijenti nerijetko dalje upućuju na opsežne somatske pretrage. Studije ukazuju kako do 70 % depresivnih bolesnika navodi tjelesne simptome kao razlog odlaska liječniku – najčešće se radi o bolovima u mišićno-koštanom sustavu, abdominalnim smetnjama, glavobolji, kardiovaskularnim i autoimunim bolestima. Kod određenog broja bolesnika kronični bolni sindrom je jedina prezentirana tegoba, te tada govorimo o maskiranoj ili larviranoj depresiji. Kod bolesnika koji imaju izraženije anksiozno-depresivne smetnje nerijetko nailazimo na dispepsiju i gastroezofagealnu refluksnu bolest (GERB). Izliječenje tjelesnih simptoma znatno utječe na postizanje remisije, dok perzistirajući tjelesni simptomi često dovode do relapsa depresivnih epizoda.
GERB kod depresivnog bolesnika
Najčešći znakovi i simptomi GERB-a su učestali povrat kiselog sadržaja iz želuca i dvanaesnika u jednjak, obično praćen osjećajem pečenja iza prsne kosti koji se iz područja žličice širi prema vratu, kao i osjećajem kiselog sadržaja u usnoj šupljini 1−2 sata nakon jela. Također, kod čestih simptoma promuklosti, kašlja i nebakterijskih upala ždrijela treba postaviti sumnju na GERB. Dijagnoza GERB-a postavlja se na temelju anamneze, pregleda gastroenterologa i temeljem ezofagogastroduodenoskopije. Internističkim liječenjem nastoji se suzbiti prekomjerno lučenje želučane kiseline lijekovima inhibitorima protonske pumpe (IPP). Kako bi se izbjegli precipitirajući faktori preporučuje se promjena životnih navika: metode opuštanja, izbjegavanje alkohola, gaziranih pića, kave i čokolade, redukcija tjelesne težine, prestanak pušenja, izbjegavanje večernjih obroka, podizanje jastuka. U psihijatrijsku ambulantu nerijetko dolaze bolesnici s komorbidnim depresivnim i abdominalnim sindromom. Iz anamneze se često doznaje o psihosomatskom načinu reagiranja na stresne situacije, što je praćeno anksioznim i depresivnim simptomima. To su uglavnom bolesnici koji se već neko vrijeme liječe zbog GERB-a, a depresija se tek naknadno dijagnosticira. Zbog prirode bolesti, GERB pojačava anksiozno-depresivne simptome što pak rezultira intenzivnijim tegobama od strane gastrointestinalnog sustava, a pacijenti to opisuju kao “začarani krug”.
Liječenje
Za postizanje remisije u depresivnog bolesnika potrebno je liječiti sve skupine simptoma, uključujući i tjelesne. Općenito, antidepresivi s djelovanjem na serotoninergički i noradrenergički sustav pokazuju jači učinak na bolne simptome. Tu spadaju dualni antidepresivi duloksetin i venlafaksin, triciklički antidepresivi i mirtazapin. Mirtazapin ima još učinke na probavne i kardiovaskularne simptome. Kod komorbidne depresije i GERB-a može se uzimati mirtazapin u orodisperzibilnom obliku. Zbog naročite osjetljivosti na moguće gastrične nuspojave u početku primjene antidepresiva, u takvih bolesnika su učinkoviti sulpirid i fototerapija. Sulpirid u malim dozama djeluje kao anksiolitik i antidepresiv, a pomaže kod cijeljenja sluznice želuca i dvanaesnika, reducira gastrične simptome, poboljšava apetit i osjećaj mučnine. Fototerapija je biološka metoda koja se primjenuje pomoću sofisticirane lampe koja emitira dnevno svjetlo velike jačine i ima UV filter. Svjetlo djelujuje preko mrežnice oka i suprahijazmatske jezgre u mozgu na regulaciju aktivnosti melatonina i serotonina, odnosno otklanja depresivne i anksiozne simptome. Tretman traje 20 minuta a potrebno je dolaziti u specijaliziranu ambulantu za fototerapiju kroz 4 tjedna. Do sada je u praksi vrlo dobar učinak pokazalo kombinirano liječenje sulpiridom, fototerapijom i od interniste preporučenim IPP-om.
Zaključak
U liječenju depresije vrlo je važno pravodobno uočiti tjelesne simptome, a vrijedi i obrnuto da kod kroničnih tjelesnih smetnji treba obratiti pozornost na psihosomatsku komponentu i depresivnu podlogu kliničke slike. Bolesnike s komorbidnom depresijom i GERB-om važno je uputiti na kombinirano liječenje koje je učinkovito bez razvoja značajnijih nuspojava koje bi otežale započetu terapiju. U liječenju depresivnog bolesnika danas je cilj potpuna remisija kao i funkcionalni oporavak, što je pravilnim odabirom terapije moguće postići.
16.7.2020
