Postoji nekoliko mogućnosti liječenja prijeloma distalnog radijusa. Izbor ovisi o mnogim čimbenicima, kao što su priroda prijeloma, dob i aktivnost bolesnika, iskustva kirurga i slični .
Klasifikacija prijeloma
Postoji nekoliko različitih sustava klasifikacije, no obično se prijelomi dijele na:
- Collesov prijelom: ulomak distalnog radijusa je okrenut put gore (dorzalno)
- Smithov prijelom: ulomak distalnog radijusa je okrenut put dole (volarno)
- Bartonov prijelom: intraartikularni prijelom
- prijelom vozača: prijelom vanjskog djela kosti koji se naziva processus styloideus radii
- Prijelom u „obliku udara“: površina zgloba je pritisnuta, „zgnječena u jedan ili više fragmenata nakon aksijalne sile.
Liječenje.
Liječenje slomljenih kosti slijedi jedno osnovno pravilo: slomljene komade kosti treba vratiti u prvobitan položaj i spriječiti ih da se pomiču dok prijelom ne zaraste.
Postoji nekoliko mogućnosti liječenja prijeloma distalnog radijusa. Izbor ovisi o mnogim čimbenicima, kao što su priroda prijeloma, dob i aktivnost bolesnika, iskustva kirurga i slični . No glavni kriterij pri odabiru liječenja su ipak: bolesnikova funkcionalna potreba, te stabilnost prijeloma (radi li se o stabilnom ili nestabilnom prijelomu).
Stabilni prijelom se može gipsati, te se nakon 7-10 dana napravi RTG (rendgen) kontrola kako bi se osiguralo da fraktura nastavi ispunjavati kriterije za stabilan prijelom, a nakon toga se nastavi s nošenjem gipsa s ukupnim vremenom imobilizacije od 4-6 tjedana. Ukoliko se prijelom dislocirao tijekom kontrole tada ispunjava kriterije za nestabilni prijelom, pa treba razmotriti kirurško liječenje. Ako se gips treba mijenjati tijekom razdoblja liječenja, potrebno je napraviti rendgenski pregled nakon zamjene gipsa.
Nestabilni prijelom se reponira nakon ublažavanja boli. Započinje se liječenje gipsom ukoliko položaj prijeloma nakon reponiranja ispunjava kriterije za stabilan prijelom. Napravi se RTG dva puta u prvih 7-10 dana ukoliko je potrebno. Treba uzeti u obzir operativno liječenje ako se nestabilni prijelom nakon reponiranja vrati u nestabilan položaj.
Nestabilne i komplicirane prijelome se u startu liječi operativno.
Visoka dob sama po sebi nije odlučujući parametar pri odabiru liječenja; bolesnikova funkcionalna razina i ukupna razina aktivnosti su najvažniji. Za određene skupine bolesnika, poput bolesnika s dijabetesom ili imunosupresivnim liječenjem, mogu biti potrebni odgovarajući režimi liječenja. Kod bolesnika s niskim funkcionalnim potrebama neizvjesno je hoće li kirurško liječenje imati koristi.
Oteklina nestaje za otprilike 6 tjedana nakon prijeloma. U tom se trenutku često započinje fizikalna terapija koja pomaže poboljšati pokret i funkciju ozlijeđenog zgloba.
Repozicija
Prijelom se „popravlja“ tek nakon odgovarajućeg ublažavanja boli, što se često postiže ubrizgavanjem lokalne anestezije.
Gips
Zglob se stavlja u gips u neutralnom položaju.
5.6.2020