Fibrilacija atrija najčešća je srčana aritmija u svakodnevnoj kliničkoj praksi, a njezina učestalost se povećava u starijoj životnoj dobi bolesnika. Ovu srčanu aritmiju možemo ustanoviti u koronarnih bolesnika, u bolesnika sa zatajenjem srca, u bolesnika sa srčanim greškama i bolesnika s kardiomiopatijama.
Fibrilacija atrija najčešća je srčana aritmija u svakodnevnoj kliničkoj praksi, a njezina učestalost se povećava u starijoj životnoj dobi bolesnika. Ovu srčanu aritmiju možemo ustanoviti u koronarnih bolesnika, u bolesnika sa zatajenjem srca, u bolesnika sa srčanim greškama i bolesnika s kardiomiopatijama. Međutim, manje je poznata povezanost fibrilacije atrija s hipertrofijskom kardiomiopatijom. Prevalencija fibrilacije atrija u bolesnika s hipertrofijskom kardiomiopatijom je od 22 do 32%. Novonastala fibrilacija atrija u bolesnika s ovom kardiomiopatijom je otprilike 2% godišnje. Veći dio bolesnika s fibrilacijom atrija i ovom kardiomiopatijom nema simptome. U nekih bolesnika nastaje zatajenje srca, pojava paplitacija, a neki dožive moždani udar. Fibrilacija atrija sigurno ima važnu ulogu u nastanku navedenih komplikacija. Fibrilacija atrija u ovih bolesnika pogoršava opstrukciju izlaznog trakta lijeve klijetke, mitralnu regurgitaciju, dijastoličku disfunkciju i dovodi do ishemije miokarda. Poznato je da je mitralna regurgitacija odnosno mitralna insufcijencija prisutna i do 30% bolesnika s hipertrofijskom kardiomiopatijom. Klinički simptomi bolesnika s fibrilacijom atrija i hipertrofijskom kardiomiopatijom su nespecifični. Neki bolesnici imaju simptome zatajenja srca kao što su nedostatak zraka i gušenje, suhi kašalj, niski krvni lak ili bol u prsima. Dio bolesnika ima simptome srčane aritmije kao što su palpitacije, vrtoglavice, omaglice, nesvjestice, a neki bolesnici imaju moždani udar. Nažalost, mnogi bolesnici s fibrilacijom atrija nemaju uopće simptoma, te oni spadaju u skupinu subkliničkih fibrilacija atrija.
Prema rezultatima istraživanja proizlazi da više od 80% bolesnika s fibrilacijom atrija i hipertrofijskom kardiomiopatijom bez simptoma. Postavlja se pitanje o utjecaju fibrilacija atrija na smrtnost ovih bolesnika. Prema istraživanju Olivotta i suradnika proizlazi da je godišnja smrtnost od 1,7% bolesnika s hipertrofijskom kardiomiopatijom, a fibrilacija atrija je neovisni čimbenik rizika za kardiovaskularnu smrtnost, zatajenje srca i moždani udar. Bolesnici s hipertrofijskom kardiomiopatijom imaju visoki rizik za moždani udar ili tromboembolijske događaje. Moždani udar je češći u bolesnika starije životne dobi. Fibrilacija atrija bilo simptomatska ili asimptomatska u bolesnika s hipertrofijskom kardiomiopatijom glavni je uzrok ishemijskog moždanog udara. Zbog toga je rana detekcija fibrilacije atrija ključna za terapiju oralnim antikogulansima u cilju prevencije moždanog udara kao i ostalih embolijskih dodađaja. U bolesnika s hipertrofijskom kardiomiopatijom prevalencija moždanog udara ili embolija perifernih arterija je oko 6%. Za nastanak fibrilacije atrije u bolesnika s hipertrofijskom kardiomiopatijom odgovoroni su: dijastolička disfunkcija lijeve klijetke, proširenje lijeve pretklijetke, fibroza miokarda i ishemija miokarda. Liječenje fibrilacije atrija u ovih bolesnika nije drugačije od onih bolesnika koji nemaju hipertrofijsku kardiomiopatiju. Preporuča se kontrola ritma u svakog novog simptomatskog bolesnika. U simptomatskih bolesnika preporuča se elektrokonverzija u svrhu uspostave sinusnog ritma. Alternativa je medikamentna konverzija ritma. U bolesnika s paroksizmima fibrilacije atrija moguća je i kateterska radiofrekventna ablacija tj. nefarmakološko liječenje fibrilacije atrija. U nekih bolesnika indicirana je kontrola frekvencije srca. Kod ustanovljene fibrilacije atrija indicirana je antikoagulantna terapija neoivisno o CHA2DS2-VASc bodovnom sustavu jer smanjuje incidenciju embolijskjih događaja.
U zaključku možemo naglasiti da je fibrilacija atrija dosta česta aritmija u bolesnika s hipertrofijskom kardiomiopatijom. Važana je rana detekcija fibrilacije atrija radi uvođenja antikoagulantne terapije i prevencije moždanog udara i drugih embolijskih događaja.
10.5.2018
