Vrijeme čitanja članka: 2 minute

Zbog anatomskih odnosa, često se urinarni i genitalni problemi preklapaju, pa se nerijetko primarno urinarni problemi u žene rješavaju u ginekološkoj ordinaciji.

Zbog anatomskih odnosa, često se urinarni i genitalni problemi preklapaju, pa se nerijetko primarno urinarni problemi u žene rješavaju u ginekološkoj ordinaciji. U trudnoći i menopauzi je to redovit slučaj, a i inače je vrlo čest.

Ponešto je drugačiji pristup liječenju urinarnih infekcija u žena (i trudnica i ne-trudnica) od strane ginekologa, infektologa, internista, nefrologa, liječnika opće/obiteljske medicine, tj. svih koji su na bilo koji način uključeni u rješavanje problema.

S ginekološkog stajališta, najprije je potrebno ustanoviti je li riječ o jasno urinarnoj infekciji, ili se možda radi o urogenitalnoj. U svrhu postavljanja dijagnoze, rade se, iza kliničkog pregleda i određivanja stupnja čistoće vaginalnog iscjetka, biokemijske i mikrobiološke pretrage (sediment urina, urinokultura, brisevi cerviksa i uretre), te po potrebi i dodatne pretrage. S obzirom na cjelokupnu sliku (anamestičke podatke, subjektivne simptome, klinički pregled, nalaze obavljenih pretraga), preporuči se liječenje. U liječenju uro/genitalnih upala primjenjuju se različite sheme i lijekovi (antibiotici, antimikotici, uroantiseptici i drugo), uzimajući u obzir eventualne alergije na lijekove, odnosno supstance pripravka, te s obzirom na sigurnost primjene lijeka u trudnoći, kada je u pitanju trudnica.

Ponekad je potrebno istovremeno liječiti oba spolna partnera (primarno genitalna urinarna infekcija), ponekad, dapače često je potrebno preporučiti i lokalnu (intravaginalnu) terapiju antimikotikom, odnosno hormonsku terapiju.

Uspjeh primijenjene terapije dokazuje se kontrolnim nalazima. U slučaju ponovno dokazanog uro/genitalnog infekta, uzrokovanog istim ili drugim uzročnikom, razmislit će se o potrebi nastavka liječenja, tj. dodatnog liječenja.

U nekompliciranim slučajevima, liječenje se najčešće provodi u kućnim uvjetima, peroralno (i lokalno); u težim i kompliciranim slučajevima potrebno je parenteralno liječenje (intravenske/intramuskuarne injekcije), što se provodi u bolničkim uvjetima, bilo tijekom ležanja u bolnici, odnosno kroz dnevnu bolnicu (svakodnevno dolaženje u bolnicu na terapiju, u točno dogovoreni termin).

Ponekad je iza inicijalnog liječenja, s obzirom na kontrolne nalaze (s obzirom na uzročnika), simptome i neke druge okolnosti, potrebno ordinirati tzv. dozu održavanja, odnosno kroz dužni period preporučiti antibiotik ili uroantiseptik.

Neki patogeni uzrokom su vrlo tvrdokornih urinarnih i genitalnih upala, koje se mogu proširiti i zahvatiti više dijelove urinarnog (uretere i bubrege) i genitalnog (maternicu, jajovode, jajnike) sustava. Zato je važno prilikom planiranja liječenja imati jasan cjelokupan uvid, što ponekad podrazumijeva i konzultacije sa specijalistima raznih specijalnosti, liječenje provoditi najprimjerenijim lijekom po odgovarajućoj shemi i ne zanemariti učiniti i kontrolne pretrage.

Zbrinjavanje trudnice s urinarnom/genitalnom infekcijom zahtijeva posebno pažljiv pristup, ponajprije zbog krajnjih (i srećom rijetkih) komplikacija kao što su zatajenje bubrega ili pojava povišenog arterijskog tlaka u trudnoći, što može ozbiljno kompromitirati trudnoću.

Urinarne i genitalne infekcije u menopauzalnih žena (bilo onih u menopauzi zbog životne dobi ili u preuranjenoj i iatrogenoj menopauzi) još su jedan poseban problem, jer je sluznica urogenitalnog trakta, koja je inače pod utjecajem estrogena, osjetljivija i prijemčljivija za razne upale, pa je u okviru primarnog liječenja potrebno razmisliti/preporučiti i hormonsko nadomjesno liječenje (poglavito u vidu lokalnih pripravaka).

Za kraj možemo reći kako je sasvim ispravno s tegobama za koje žena ne može sa sigurnošću procijeniti pripadaju li urinarnom ili genitalnom sustavu javiti se ili primarnom ginekologu ili nadležnom liječniku opće/obiteljske medicine. Primarni će specijalisti procijeniti kakvo je postupanje dalje najprimjerenije.