Disautonomija ima mnogo mogućih uzroka, a kod dijela oboljelih, osobito mladih s POTS-om, točan uzrok ni nakon opsežne obrade ostaje nepoznat.
Šećerna bolest najčešći je pojedinačni uzrok autonomne neuropatije. Dugotrajno povišen šećer u krvi oštećuje sitne krvne žile pa živci postupno propadaju. Autonomna neuropatija srca kod dijabetičara važna je jer povećava rizik od tihih srčanih udara, aritmija i iznenadne smrti. Dobra regulacija šećera najvažnija je mjera prevencije.
Infekcije često prethode nastanku disautonomije. Virusne bolesti poput gripe, infektivne mononukleoze ili COVID-19 mogu pokrenuti imunosnu reakciju koja zahvati autonomne živce. Upravo zato je pandemija COVID-19 dovela do velikog porasta broja mladih ljudi s POTS-om i drugim oblicima disautonomije. Disautonomija se može javiti i uz druge infekcije.
Autoimune bolesti poput Sjögrenova sindroma, sistemskog eritemskog lupusa, reumatoidnog artritisa i celijakije mogu zahvatiti autonomni sustav. Kod autoimune autonomne gangliopatije imunosni sustav stvara protutijela izravno protiv autonomnog sustava.
Neurodegenerativne bolesti osobito su važan uzrok u starijoj dobi.
Lijekovi su vrlo čest uzrok tegoba. Ortostatsku hipotenziju i slične simptome mogu izazvati lijekovi za povišeni tlak, diuretici, nitrati, lijekovi za povećanu prostatu (alfa-blokatori), neki antidepresivi i antipsihotici, lijekovi za Parkinsonovu bolest te opioidi. Kod starijih osoba koje uzimaju više lijekova istodobno rizik se zbraja.
Alkohol u dugotrajnoj prekomjernoj uporabi oštećuje periferne i autonomne živce, a i jednokratno širi krvne žile i pojačava simptome.
Ostali čimbenici uključuju starenje, dugotrajno mirovanje u krevetu, ozljede kralježnične moždine i glave, amiloidozu, nedostatak vitamina B12, kemoterapiju te nasljedne bolesti. Kod POTS-a se uočava i obiteljska sklonost, a žene obolijevaju višestruko češće od muškaraca.
Koji su simptomi disautonomije?
Osoba s lupanjem srca ide kardiologu, s mučninom gastroenterologu, s problemima mokrenja urologu – a nitko ne vidi da sve tegobe imaju zajednički korijen.
Srce i krvni tlak. Vrtoglavica i omaglica pri ustajanju, osjećaj da će se osoba onesvijestiti, nesvjestice, lupanje i ubrzan rad srca, nepodnošenje dugog stajanja. Kod nekih bolesnika tlak je nizak u stojećem, a previsok u ležećem položaju, osobito noću.
Mozak i živčani sustav. Mnogi oboljeli opisuju „maglu u glavi“: teškoće s koncentracijom, sporije razmišljanje i zaboravljivost, koje se pojačavaju u stojećem položaju. Česte su glavobolje, poremećaji spavanja i iscrpljujući umor koji se ne povlači odmorom.
Probava. Rani osjećaj sitosti, mučnina, nadutost, povraćanje neprobavljene hrane zbog sporog pražnjenja želuca (gastropareza), zatvor ili proljev, teškoće s gutanjem.
Mokraćni sustav. Učestalo i hitno mokrenje, noćno mokrenje, osjećaj nepotpunog pražnjenja mjehura ili, kod težih oblika, nemogućnost mokrenja.
Termoregulacija i koža. Pojačano znojenje ili, naprotiv, smanjeno znojenje i nepodnošenje vrućine. Ruke i noge mogu biti hladne i ljubičasto obojene, osobito pri stajanju. Neki bolesnici primijete crvenilo ili mrlje na koži.
Oči. Zamagljen vid, osjetljivost na svjetlo zbog sporije prilagodbe zjenica, suhoća očiju.
Disanje. Osjećaj nedostatka zraka, osobito u uspravnom položaju, i nepodnošenje napora.
Spolna funkcija. Erektilna disfunkcija kod muškaraca i smanjena vlažnost rodnice kod žena.
Za disautonomiju je karakteristično da se simptomi mijenjaju iz dana u dan i iz sata u sat. Pogoršavaju ih vrućina (topli tuš, sauna, ljetne vrućine), obilan obrok bogat ugljikohidratima, alkohol, dehidracija, dugo stajanje, menstruacija, infekcije i nagli tjelesni napor. Gotovo uvijek su jači ujutro, kada je volumen krvi nakon noći najmanji. Takvo kolebanje okolini često djeluje zbunjujuće: osoba koja je jučer bila dobro, danas jedva može ustati iz kreveta.
Najčešći oblici disautonomije
Vazovagalna sinkopa
Vazovagalna (refleksna) sinkopa najčešći je uzrok kratkotrajnog gubitka svijesti, osobito kod mladih ljudi. Okidač može biti dugo stajanje, vrućina, zagušljiva prostorija, pogled na krv, bol, strah ili jaki emocionalni doživljaj. Autonomni sustav tada pretjerano reagira: srce naglo uspori, krvne žile se prošire i tlak padne. Mozak na trenutak dobije premalo krvi i osoba se onesvijesti.
Nesvjestici obično prethode upozoravajući znakovi: mučnina, toplina, znojenje, bljedilo, zujanje u ušima i zamagljen vid. Svijest se vraća brzo, već nakon pada u ležeći položaj. Kod većine ljudi riječ je o bezazlenom stanju, iako padovi mogu uzrokovati ozljede.
Posturalni ortostatski tahikardijski sindrom (POTS)
POTS je jedan od oblika disautonomije o kojem se posljednjih godina najviše govori. Kod oboljelih srce pri ustajanju ubrza za 30 ili više otkucaja u minuti (kod adolescenata 40 ili više) unutar deset minuta, a da krvni tlak pritom značajno ne padne. Uz to se javljaju vrtoglavica, lupanje srca, slabost, drhtanje, otežana koncentracija i umor koji se pojačavaju u uspravnom položaju i smiruju u ležanju.
POTS najčešće pogađa žene između 15. i 50. godine. Često se javlja nakon virusne infekcije, trudnoće, operacije ili razdoblja dugog mirovanja. Povezan je i s hipermobilnim tipom Ehlers-Danlosova sindroma, autoimunim bolestima te sindromom aktivacije mastocita. Nakon pandemije bolesti COVID-19 broj oboljelih znatno je porastao jer je POTS jedan od čestih oblika takozvanog dugotrajnog COVID-a. POTS nije opasan za život, ali može teško narušiti kvalitetu života.
Ortostatska hipotenzija
Ortostatska hipotenzija je pad krvnog tlaka pri ustajanju: sistolički tlak („gornji“) padne za najmanje 20 mmHg ili dijastolički („donji“) za najmanje 10 mmHg unutar tri minute stajanja. Osoba osjeća omaglicu, slabost, zamagljen vid, bol u vratu i ramenima i može se onesvijestiti.
Ortostatska hipotenzija vrlo je česta u starijoj dobi. Može je uzrokovati dehidracija, mnogi lijekovi ili dulje ležanje. Kad je uzrok oštećenje autonomnih živaca, govorimo o neurogenoj ortostatskoj hipotenziji. Ona je važan rani znak nekih neurodegenerativnih bolesti, a povezana je s većim rizikom od padova, prijeloma i kognitivnog pada.
Autonomna neuropatija
Autonomna neuropatija je oštećenje perifernih autonomnih živaca. Najčešći uzrok u razvijenom svijetu je šećerna bolest, osobito ako je dugo loše regulirana. Drugi uzroci uključuju amiloidozu, autoimune bolesti, alkoholizam, nedostatak vitamina B12, neke infekcije te lijekove. Simptomi su raznoliki: od vrtoglavice pri ustajanju, preko probavnih tegoba i poremećaja znojenja, do erektilne disfunkcije i poteškoća s mokrenjem.
Poseban oblik je neuropatija tankih vlakana, kod koje su oštećena najtanja živčana vlakna u koži. Ona uzrokuje pečenje i trnce u stopalima i dlanovima, a često je praćena i autonomnim simptomima.
Disautonomija kod neurodegenerativnih bolesti
Neke bolesti mozga iz skupine zahvaćaju i autonomni živčani sustav. U tu skupinu pripadaju Parkinsonova bolest, demencija s Lewyjevim tjelešcima, multipla sistemska atrofija i čista autonomna insuficijencija.
Disautonomija se može javiti i nakon ozljede kralježnične moždine, nakon moždanog udara ili teške ozljede glave.
Disautonomija se često naziva „nevidljivom bolešću“. Oboljeli najčešće izgledaju zdravo, osobito dok sjede ili leže. Okolina ne vidi vrtoglavicu, iscrpljenost, maglu u glavi ni strah od nesvjestice. Zbog toga se mnogi suočavaju s nerazumijevanjem obitelji, prijatelja, poslodavaca, pa i zdravstvenih djelatnika. Autonomni živčani sustav dopire do gotovo svakog organa, pa i simptomi disautonomije mogu biti iznimno raznoliki. To je ujedno glavni razlog zašto se dijagnoza često kasno postavlja.
19.10.2026
