Sindrom posturalne ortostatske tahikardije, gotovo univerzalno poznat pod akronimom POTS, stanje je koje utječe na način na koji tijelo regulira protok krvi i broj otkucaja srca kada se osoba pomakne iz ležećeg ili sjedećeg položaja u uspravan položaj. Za većinu ljudi ustajanje pokreće niz automatskih prilagodbi: krvne žile se sužavaju, broj otkucaja srca blago se povećava, a krvni tlak ostaje stabilan. Kod osobe s POTS-om ovaj sustav ne funkcionira ispravno. Krv se obično nakuplja u donjem dijelu tijela, manje krvi vraća se u srce, a srce to kompenzira kucanjem mnogo brže nego inače – često više od 30 otkucaja u minuti brže unutar deset minuta stajanja, bez pada krvnog tlaka koji definira povezano stanje koje se naziva ortostatska hipotenzija.
Rezultat je skup simptoma koji mogu uključivati vrtoglavicu, omaglicu, palpitacije srca, umor, smušenost, mučninu, a ponekad i nesvjesticu. POTS je daleko češći nego što većina ljudi misli, a velika većina oboljelih su žene u dobi između 15 i 50 godina. Ono što POTS čini posebno zbunjujućim – i za pacijente i za liječnike – jest to što nije jedna bolest s jednim uzrokom. Umjesto toga, to je sindrom, što znači skup simptoma koji mogu nastati zbog različitih problema. Istraživači i kliničari identificirali su nekoliko prepoznatljivih obrazaca ili „vrsta“ POTS-a. Razumijevanje ovih vrsta bitno je za rano prepoznavanje i liječenje, iako mnogi pacijenti pokazuju značajke više od jedne vrste odjednom.
Neuropatski POTS
Smatra se da je neuropatski POTS najčešći oblik stanja. Uzrokuje ga problem s malim živčanim vlaknima koja kontroliraju nevoljno stezanje krvnih žila, posebno u nogama i trbuhu. Ovi živci dio su onoga što se naziva autonomni živčani sustav – mreža živaca koja upravlja funkcijama koje ne kontroliramo svjesno, poput otkucaja srca, probave i promjera krvnih žila.
Kod neuropatskog POTS-a ova je živčana signalizacija oštećena pa, kada osoba ustane, krvne žile u donjem dijelu tijela ne uspijevaju se pravilno suziti. Krv se nakuplja u nogama i zdjelici umjesto da se gura natrag prema srcu i mozgu. Srce tada ubrzano kuca pokušavajući održati dovoljnu cirkulaciju krvi u mozgu. Osobe s ovim tipom često primjećuju da im noge poprimaju mrljasto ljubičastu ili crvenu boju kada neko vrijeme stoje, što je znak nakupljanja krvi u malim žilama kože. Ovaj podtip ponekad je povezan s drugim stanjem koje se naziva neuropatija malih vlakana, koja također može uzrokovati neobične osjećaje poput trnaca, peckanja ili utrnulosti u rukama i stopalima.
Hiperadrenergički POTS
Hiperadrenergički POTS nastaje zbog prekomjernog oslobađanja adrenalina i noradrenalina, primarnih hormona stresa. Svatko oslobađa određenu količinu ovih hormona pri ustajanju, budući da pomažu u sužavanju krvnih žila i održavanju krvnog tlaka. Kod hiperadrenergičkog POTS-a tijelo oslobađa puno više nego što je potrebno, što dovodi do vrlo ubrzanog rada srca uz simptome poput tremora, osjećaja sličnih tjeskobi, hladnih i znojnih ruku, a ponekad i primjetnog porasta krvnog tlaka pri ustajanju. Neki ljudi s ovim tipom opisuju intenzivne nalete osjećaja sličnih adrenalinu, a migrene su česte u ovoj skupini.
Liječnici ponekad posumnjaju na hiperadrenergički POTS kada su razine noradrenalina kod pacijenta pri stajanju, mjerene krvnim testom, značajno povišene u usporedbi s normalnim rasponima. Manji broj slučajeva povezan je sa specifičnom genetskom mutacijom koja utječe na način na koji se noradrenalin uklanja iz krvotoka. Ovaj podtip može posebno remetiti svakodnevni život jer se naleti adrenalina mogu osjećati slično napadima panike, što ponekad dovodi do pogrešne dijagnoze anksioznog poremećaja prije nego što se POTS pravilno identificira.
Hipovolemijski POTS
Hipovolemijski POTS karakterizira niži od normalnog ukupnog volumena krvi. S manje tekućine koja cirkulira u krvnim žilama, tijelo se još više nego inače bori održavati adekvatan protok krvi u mozgu kada osoba stoji. Kako bi to kompenziralo, srce brže kuca.
Osobe s ovim tipom često primjećuju da se njihovi simptomi poboljšavaju, barem privremeno, kada povećaju unos tekućine i soli jer to pomaže u povećanju volumena krvi. Niske razine hormona zvanog aldosteron, koji pomaže tijelu da zadrži natrij i vodu, uočene su kod nekih pacijenata s ovim podtipom, iako točan temeljni uzrok niskog volumena krvi nije uvijek jasan. Hipovolemijski POTS često se preklapa s drugim tipovima POTS-a, a ne postoji kao potpuno zasebna kategorija.
Sekundarni POTS: autoimuni i postvirusni oblici
U mnogim slučajevima POTS se razvija kao posljedica drugog stanja ili događaja. To se često naziva sekundarnim POTS-om.
Autoimuno povezani POTS nastaje kada imunološki sustav, koji normalno cilja infekcije, pogrešno proizvodi antitijela koja ometaju receptore uključene u regulaciju otkucaja srca i tonusa krvnih žila. POTS se često pojavljuje uz druga autoimuna ili imunološki posredovana stanja, poput Sjögrenova sindroma, lupusa ili celijakije, a istraživači nastavljaju istraživati koliku ulogu autoimunost ima u POTS-u općenito.
Postvirusni POTS posljednjih je godina privukao znatnu pozornost zbog svoje snažne povezanosti s infekcijama, posebno nakon COVID-19. Značajan broj ljudi koji su razvili dugi COVID također je razvio POTS ili simptome slične POTS-u, za koje se vjeruje da su rezultat promjena imunološkog sustava i mogućih izravnih učinaka virusa na živčani sustav. POTS nakon virusnih bolesti poput mononukleoze ili gripe također je dokumentiran, tako da obrazac nije jedinstven za COVID-19, ali pandemija je dramatično povećala broj slučajeva.
Kliničari također ponekad opisuju POTS u vezi s poremećajima hipermobilnosti zglobova, poput Ehlers-Danlosova sindroma, skupine stanja koja utječu na vezivno tkivo i mogu učiniti krvne žile rastezljivijima i manje učinkovitima u pravilnom sužavanju. Ovo preklapanje dovoljno je često da liječnici koji liječe bolesnike s POTS-om često provjeravaju hipermobilnost zglobova kao dio potpune procjene.
Dugotrajno mirovanje u krevetu ili sjedilački način života – često nakon bolesti, ozljede ili operacije – dovodi do gubitka funkcije kardiovaskularnog sustava, stvarajući simptome slične POTS-u.
Vrijedi naglasiti da ove kategorije nisu uvijek jasne ili međusobno isključive. Mnogi pacijenti pokazuju mješavinu značajki različitih podtipova, što je dijelom razlog zašto POTS može biti tako teško dijagnosticirati i liječiti. Identificiranje obrasca ili obrazaca koji prevladavaju kod određenog pacijenta može značajno utjecati na liječenje. Na primjer, netko s jasnim hiperadrenergičkim značajkama može se liječiti lijekovima koji ublažavaju učinke viška adrenalina, dok se nekome s hipovolemijskim POTS-om može savjetovati da se snažno usredotoči na unos tekućine i soli.
20.8.2026
