U Hrvatskoj, prema procjenama, oko 240 000 ljudi ovisno je o alkoholu, od toga oko 50 000 otpada na žene…
Alkoholizam je dugotrajna i često kronična bolest, a alkoholičarem se smatra osoba koja duže i prekomjerno pije alkoholna pića, kod koje se razvila ovisnost o alkoholu i koja pokazuje najčešće poremećaje ponašanja te dolazi do oštećenja duševnog i tjelesnog zdravlja i gospodarskog stanja (definicija prema SZO, 1952. g.).
U Hrvatskoj, prema procjenama, ima oko 240 000 ljudi ovisnih o alkoholu, a pri tome od ukupnog broja oko 50 000 otpada na žene ovisnice o alkoholu. Ako još uz to znamo da alkoholizam jedne osobe izaziva patnju i njezine obitelji i okoline i da uz nju barem još 4 osobe pate, jasno je da je alkoholizam najteži socijalni ovisnički problem, kako kod nas, tako i u gotovo cijelom svijetu. Iako se kod nas ukupan broj ovisnika o alkoholu uglavnom stabilizirao na brojci od 240 000, razvidan je porast broja žena ovisnih o alkoholu kroz povijest. Tako je primjerice prije pedeset godina odnos broja muškaraca ovisnih o alkoholu i žena ovisnica o alkoholu bio oko 10:1, a prije dvadesetak godina taj je omjer bio 7:1, dok je danas taj omjer oko 3,6:1.
U pokušaju pronalaženja uzroka porastu broja žena ovisnica o alkoholu, treba navesti kako je težnja žena za emancipacijom i postizanje ekonomske i socijalne jednakosti, porušila mnoge socijalne, ali i religijske predrasude, što je potom rezultiralo većom konzumacijom alkoholnih pića među ženama. Tako je emancipacija, osim nekih dobrih učinaka, donijela i neželjene učinke i to osobito izloženost učestalim stresnim situacijama koje proizlaze iz velikih očekivanja društva u odnosu na ženu što rezultira tjeskobom u žena koje onda posežu za alkoholom u želji smanjivanja tjeskobe i napetosti. Život žene je sada postao sadržajniji, ali one su istovremeno postale bremenite brojnim obvezama za koje mnoge nisu pripremljene, pa tako nisu niti pravovremeno, ali ni adekvatno odreagirale na nove izazove.
Štoviše, mnoge od njih su postale ranjive, osjetljive, anksiozne, depresivne, smanjenog samopouzdanja i samopoštovanja. Može se zaključiti kako anskioznost i depresija značajno povećavaju rizik za nastanak ovisnosti o alkoholu i da su mnoge žene počele prekomjerno piti alkoholna pića kako bi se „liječile“. Kada govorimo o uzrocima pojačanog pijenja u žena, tada treba navesti i odvojenost od životnog partnera, ali i rastavu braka, kao značajne čimbenike. S druge strane, suživot s partnerom koji prekomjerno pije može u žene nerijetko uzrokovati alkoholizam. Rad na poslovima na kojima dominiraju muškarci, također predstavlja rizik, budući da se žene počinju ponašati poput muškaraca. Seksualno nezadovoljstvo i seksualni problemi, ali i menopauza u žena, kod brojnih žena predstavlja rizik prekomjernog pijenja.
Općenito uzevši, razlozi za razvoj alkoholizma u žena nisu isti onima u muškaraca koji piju najčešće zbog navike, kako bi se opustili i to obično u društvu i od ranih 20-ih godina života. Kako je već prethodno navedeno, žene najčešće koriste alkohol kao samomedikaciju za rješavanje svojih psihičkih poteškoća, poglavito anksioznosti i depresije. Obično počinju piti alkohol kasnije nego muškarci, negdje između 35 i 50 godina, a pojačano pijenje se osim s emancipacijom, povezuje i s povećanjem slobode i sve većim zapošljavanjem u različitim zanimanjima, i s ulaskom u menopauzu. Žene najčešće piju same, u svoja četiri zida, skrivajući pijenje od svojih ukućana i okoline budući da se na prekomjerno pijenje u žena uvijek gledalo drugačije nego na pijenje muškaraca, a ono je pri tome jednako osuđivano i od žena i od muškaraca.
Kada žena jednom stekne određeno iskustvo s alkoholom i nauči kako je njegovo djelovanje „blagotvorno u zaliječenju“ ili privremenom ublažavanju njezinih psihičkih poteškoća, raste rizik da će dugotrajno izlaganje nepovoljnim egzogenim čimbenicima kakvi su obiteljski i partnerski problemi, ili radni problemi, uzrokovati učestalije pijenje alkoholnih pića, pa i ovisnost o alkoholu u žena.
Pri tome, za nastanak alkoholizma kod žena potrebno je kraće vrijeme prekomjernog pijenja nego u muškaraca, a i intoksikacija alkoholom nastaje brže u žena baš kao i tjelesna oštećenja zbog prekomjernog pijenja. Iz svega proizlazi kako alkohol u tijelu žene ima drugačije učinke od onih u tijelu muškarca, a razlog tome su tri moguća mehanizma koji se temelje na određenim specifičnostima u građi ženskog tijela. Žene imaju manji postotak sadržaja vode u cjelokupnom organizmu u odnosu na muškarce, a zbog manje količine vode one imaju veću koncentraciju alkohola u krvi nego muškarci nakon pijenja iste količine alkoholnih pića.
Osim toga, žene imaju smanjenu aktivnost alkoholne dehidrogenaze koja je neposredno uključena u metabolizam alkohola što može pridonijeti povećanju koncentracije alkohola kao i povećanoj osjetljivosti na fiziološke posljedice pijenja. Fluktuacija gonadnih hormona i njihovih vrijednosti za vrijeme menstrualnog ciklusa može utjecati na stupanj metabolizma alkohola čineći ženu osjetljivijom na porast koncentracije alkohola u krvi u pojedinim fazama ciklusa.
U usporedbi s muškarcima, u žena ovisnica o alkoholu češća su oštećenja jetre kao i ciroza jetre, a i ta oštećenja nastaju nakon kraćeg vremena pijenja. Pojačani rizik u žena je uvjetovan fiziološkim učincima „ženskog“ reproduktivnog hormona – estrogena. Žene su osjetljivije od muškaraca i za nastanak oštećenja mozga kao i za nastanak karcinoma dojke zbog prekomjernog pijenja alkohola. Jedino je stopa bolesti kardiovaskularnog sustava podjednaka i kod ovisnika i kod ovisnica o alkoholu.
Zadnjih dvadesetak godina, brojna istraživanja koja su provedena, pokazala su da je kod žena koje tijekom trudnoće piju alkohol, rizik prijevremnog prekida trudnoće povećan, a novorođenčad takvih majki je u pravilu manje tjelesne težine i visine. U djece čije su majke prekomjerno pile alkohol u trudnoći otkriven je i fetalni alkoholni sindrom, djeca su rođena s manjim opsegom glave uz redukciju intelektualnih funkcija.
I kako postoje određene specifičnosti u nastanku alkoholizma u žena, kao i u reagiranju ženskog organizma na učinak alkohola na organizam, tako postoje i specifičnosti u postupku liječenja. Žene čine 10% ukupnog broja osoba liječenih zbog alkoholom uzrokovanih poteškoća. Oduvijek je njihovo uključivanje u liječenje bio poseban i zahtjevan proces. Unatoč promjenama statusa žena u društvu, pijenje alkohola je i dalje „privilegij“ muškaraca.
Baš zato, žene koje imaju problem s prekomjernim pijenjem alkohola pokušavaju problem sakriti od okoline ili ga jednostavno pokušavaju racionalizirati prisustvom različitih svakodnevnih poteškoća. One osjećaju sram i imaju strah od osude okoline te se javljaju na liječenje kasnije nego muškarci. Osim toga, nerijetko se događa da im u procesu liječenja muškarci kao niihovi partneri, pružaju lošu ili nikakvu podršku, dok je u situaciji kada se liječi muškarac, žena u pravilu velika podrška muškarcu.
Konačno, treba istaknuti kako i žene i muškarci uključeni u sustav liječenja trebaju imati poseban individualni pristup, potrebnu empatiju terapijskog tima, uz obvezno uključivanje obitelji u terapijski postupak.
14.7.2016
