Konstipacija ili zatvor vrlo je čest razlog traženja liječničke pomoći, kako od liječnika obiteljske medicine tako i specijalista. Radi se o stanju kada pacijent ne uspije producirati više od 3 stolice tjedno ili ima poteškoće pri stolici koja je količinski mala, suha ili tvrda.
Konstipacija, bolest današnjice
Konstipacija ili zatvor vrlo je čest razlog traženja liječničke pomoći, kako od liječnika obiteljske medicine tako i specijalista. Radi se o stanju kada pacijent ne uspije producirati više od 3 stolice tjedno ili ima poteškoće pri stolici koja je količinski mala, suha ili tvrda.
Učestalost ovog stanja u općoj populaciji je 2%, a uzrokovana je predominantno nedovoljnim unosom vlakana u prehrani, tj. Prehanom u kojoj predominiraju procesuirane namirnice, meso, jaja, mliječni proizvodi, nauštrb voća, povrća i biljaka pomoćnica. Učestalost konstipacije raste s dobi posljedično općem starenju organizma, usporavanju metabolizma, smanjivanju dnevnog unosa vode, vlakana, fizičke aktivnosti. Nažalost u novije vrijeme primjećujemo sve češću pojavu konstipacije i u mlađoj životnoj dobi. Veličinu problema zatvora ističe i čin jenica da se u SAD godišnje troši 725 milijuna dolara na kupovinu laskativa, lijekova za liječenje konstipacije.
Konstipacija se ne mora shvatiti izravno kao bolest, već više kao znak bolesti. Dijelimo je u idiopatsku, funkcionalnu ili habitualnu.
- za idiopatsku konstipaciju ne znamo uzrok, a može biti uzrokovana hormonskim utjecajima, oštećenjima živaca, glatkog mišićja, elektrolitskim disbalansima ili uzrocima koje još uvijek ne razumijemo.
- funkcionalna konstipacija nastaje u pacijenata sa zdravim crijevom u kojih životne navike – prehrana, tjelovježba ili neki lijekovi onemogućavaju redovitu stolicu.
- habitualna konstipacija predstavlja izrazito velik problem, a posljedica je nepravilnog, tj. preagresivnog pristupa liječenju zatvora ili izbjegavanja defeciranja u „socijalno neprihvatljivim uvjetima“ – primjerice odgađanja defekacije tijekom radnog vremena ili školske nastave.
Kako izgleda konstipacija?
Kako bismo odgovorili na to pitanje potrebno je prije svega odgovoriti na pitanje što znači redovita stolica? Redovita je stolica pražnjenje crijeva rjeđe od 3 puta dnevno a češće od 2 puta tjedno.
Konstipacija se ne manifestira samo neredovitom stolicom, već i pasiranjem izrazito tvrde, grudaste stolice, potrebe za napinjanjem tijekom defekacije, osjećajem nepotpunog pražnjenja crijeva, osjećajem nadutosti i ispunjenosti trbuha, ali i pasiranjem manjih količina tekuće stolice koja se događa u slučajevima opstrukcije crijeva nekom organskom ili fekalnom masom.
Dijagnoza se konstipacije najčešće postavlja razgovorom s liječnikom i fizikalnim pregledom. U slučaju da se radi o starijoj osobi, a posebice ukoliko su simptomi izrazito intenzivni ili se pojavljuju primjese krvi ili sluzi u stolici, anemija, gubitak apetita i nenamjerni gubitak tjelesne težine potrebno je učiniti pretrage krvi, okultnog krvarenja u stolici te eventualno i endoskopiju donjeg probavnog trakta.
Kako liječiti konstipaciju
Liječenje prvog izbora su modifikacije životnog stila i prehrane. Načelna je preporuka konzumacija hrane bogate vlaknima. Dnevni unos vlakana trebao bi biti preko 25 grama na dan za žene, tj. više od 30g na dan za muškarce.
Razlikujemo vodotopiva i nevodotopiva vlakna, a obje su vrste važne za regulaciju stolice. Vodotopiva vlakna se otapaju u vodi formirajući gel koji olakšava prolaz stolice kroz crijevo, dok netopiva vlakna povećavaju volumen stolice. Također obje vrste vlakana hrane „dobre“ bakterije u našem crijevu čime pridonose zdravlju organizma. Dobar izvor vlakana su kruh i tjestenina od punog zrna, primjerice Alpski kruh, neljuštena riža, nerafinirane žitarice, kao Musli, ali i grahorice, primjerice, grah, grašak, leća, pir, bulgur, povrće…
Bolesnici s konstipacijom trebali bi konzumirati i dovoljnu količinu tekućine, izbjegavajući kofeinske napitke poput kave ili crnog čaja, te izbjegavati velike količine mesa, jaja i mliječnih proizvoda u svojoj prehrani. Također je u takvih bolesnika nužno učiti crijevo na aktivnost, tj. pokušavati defecirati svakodnevno u isto vrijeme, ali i promptno odgovarati na poziv na defekaciju, kako bi se izbjegao razvoj habitualne konstipacije.
Ukoliko promjena životnih navika ne poluči uspjeh potrebno je primijeniti farmakološka sredstva. Prije svega potrebno je pokušati s dodacima vlakana prehrani, primjerice Psylliumom, metil – celulozom, magnezijevim solima. Navedene je pripravke potrebno uzimati s dovoljnom količinom soli kako bi se „navukla“ dovoljna količina vode u lumen crijeva te time povećao volumen i viskoznost stolice te time olakšala njena propulzija kroz crijevo.
Osmotski laksativi djeluju na sličan način, navlačeći tekućinu u crijevo i hraneći „dobre“ bakterije. Primjer osmotskog laksativa je laktuloza, Portalak. Dobra strana ovih sredstava je nemogućnost navikavanja crijeva na njihovu prisutnost.
Naime, vrlo često korišteni laksativi, kao što su Planinski čaj, Senna, Becunis, Dulcolax, Turbolax i slični djeluju na način da povećavaju učestalost i snagu kontrakcija crijevnog mišićja te time protiskuju stolicu duž crijeva. Krasi ih osobina brzog učinka, no, na žalost, i visokog potencijala privikavanja crijeva. Naime, ukoliko ih pacijent dovoljno često i dugo uzima, crijevno se mišićje prestaje kontrahirati u njihovu izostanku te potrebuje sve veće i češće doze za defekaciju. Navedena je sredstva, stoga potrebno pažljivo dozirati te ih uzimati tek ukoliko stolica izostane dulje od 72h.
U zaključku bih istaknuo važnost povratka mediteranskoj dijeti, bogatoj vlaknima kao i održavanja navike redovitog fizičkog napora i adekvatne hidracije organizma u regulaciji stolice u svrhu poboljšanja kvalitete života, radne efikasnosti i zdravlja pojedinca.
14.6.2016
