Dermatomiozitis – 3. dio

Vrijeme čitanja članka: 2 minute

Za ispravnu dijagnozu bolesti važno je porazgovarati s bolesnikom i obaviti dobar klinički pregled.Od upalnih bolesti mišića, dermatomiozitis (DM) je najlakše prepoznati.

Dijagnoza bolesti

Za ispravnu dijagnozu bolesti važno je porazgovarati s bolesnikom i obaviti dobar klinički pregled. Od upalnih bolesti mišića, dermatomiozitis (DM) je najlakše prepoznati, zbog karakterističnog osipa kože koji se javlja u sklopu ove bolesti. Ponekad i sam osip može sugerirati dijagnozu DM-a, čak i ako se još nije pojavila mišićna slabost kod bolesnika.

Laboratorijski nalazi

Vrijednosti mišićnih enzima često su povišene tijekom dermatomiozitisa (DM). Najosjetljiviji od mišićnih enzima jest kreatin-kinaza (CK), ali i vrijednosti drugih enzima kao aspartat aminotransferaze (AST) ili mliječne dehidrogenaze (LDH ) također mogu biti povišene u krvi. Osim enzima, u krvi možemo naći i povišene vrijednosti određenih antitijela kao miozitis specifično antitijelo (MSAS). Navedeno antitijelo se javlja u oko 30% svih bolesnika s dermatomiozitisom ili polimiozitisom. Čest nalaz u bolesnika s dermatomiozitisom jesu i pozitivna antinuklearna antitijela (ANA). Pojedina antitijela su povezana s određenim tipom DM-a ili sugeriraju povezanost DM s drugim bolestima. Tako npr. ant-Mi-2 antitijelo je vrlo specifično za klasični oblik DM-a i predstavlja relativno dobru prognozu bolesti, dok anti-jo-1 antitijelo se javlja u bolesnika i s polimiozitisom i dermatomiozitisom kod kojih je izražena zahvaćenost pluća u vidu intersticijske bolesti pluća, Raynaudov fenomen i artritis. Jedno istraživanje sugerira kako je antitijelo p-155 izrazito povezano s pojavom karcinoma kod bolesnika s dermatomiozitisom.

Radiološke pretrage:

Magnetna rezonancija (MR) može biti jako korisna u procjenjivanju prisutnosti upale mišića kod bolesnika bez simptoma mišićne slabosti. Također može poslužiti i kao vodič u odabiru mjesta za biopsiju mišićnog tkiva. Rendgenske slike (RTG) se mogu napraviti u trenutku postavljanja dijagnoze i kada se simptomi razviju, te nam mogu koristiti u praćenju bolesti. Može se napraviti i radiološka pretraga jednjaka radi procjene smanjenja funkcije gutanja. Elektromiografija (EMG) je sredstvo za otkrivanje upale mišića i procjenu mišićne funkcije, te može biti korisna pretraga u odabiru mjesta za biopsiju mišića, no ukoliko se napravi MR pretraga EMG nam i nije toliko značajan. Kompjuterizirana tomografija (CT) je korisna pretraga  u procjeni potencijalne malignosti koja bi mogla biti povezana s dermatomiozitisom.

Biopsija mišića je pretraga kojom se mali komad mišićnog tkiva kirurški ukloni za laboratorijsku analizu. U dermatomiozitisu upalne stanice okružuju i oštećuju kapilarne krvne žile u mišićima. Biopsija mišića može otkriti upalu u mišićima ili druge abnormalnosti kao što su oštećenja ili infekcije. Uzorak tkiva se može ispitati i na prisustvo antitijela i na poremećaj mišićnih enzima.

Diferencijalna dijagnoza

Dermatomiozitis je puno lakše dijagnosticirati kada se pojave klasični simptomi poput kožnog osipa i potkožnih kalcifikacija. Bolesti koje mogu izgledati slično kao DM su:

  • sistemski eritemski lupus (SLE) – no ovdje je kožni osip malo drugačijeg izgleda i distribucije, što znači da zahvaća druge dijelove kože nego DM,
  • sustavna skleroza, reumatoidni artritis i Sjogrenov sindrom – no u DM-u je slabost mišića jače izražena,
  • i polimiozitis i dermatomiozitis mogu biti povezani s drugim autoimunim bolestima, kao što su: miastenia gravis, Hashimotov tireoiditis i sistemske skleroza; te s pojavom karcinoma koji se javlja u oko 10-20% pacijenata s dermatomiozitisom, posebice kod starijih bolesnika,
  • karcinom dojke, pluća, jajnika i želuca su najčešći karcinomi koji se javljaju uz ovu bolest.

Ukoliko bolesnik primijeti neke od znakova i simptoma  povezanih s dermatomiozitisom, treba se javiti svom liječnika za procjenu stanja i postavljanje dijagnoze. Ukoliko već postoji utvrđena dijagnoza, tada se treba redovito kontrolirati kod liječnika specijalista.

 

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Iz iste kategorije

Fizikalna medicina i rehabilitacija shutterstock_2501535665

Sindromi prenaprezanja – prevencija, simptomi i liječenje

Vrijeme čitanja članka: 2 minuteKoji su simptomi? Sindromi prenaprezanja obično se razvijaju postupno. U početku se javlja osjećaj zatezanja ili nelagode u određenom dijelu tijela. S vremenom se pojavljuje bol koja je najčešće izraženija nakon aktivnosti. U ranoj fazi bol obično ne ograničava značajno kretanje, ali se s napredovanjem stanja može javljati i tijekom aktivnosti, a u težim slučajevima […]

Fizikalna medicina i rehabilitacija

Jesu li promjene na vratnoj kralježnici uzrok jakih bolova u ramenima i bljeskova u očima?

Fizikalna medicina i rehabilitacija shutterstock_2474232623

Sindromi prenaprezanja: ozljede koje nastaju postupno, bez jedne konkretne ozljede

Vrijeme čitanja članka: 2 minute

Fizikalna medicina i rehabilitacija shutterstock_2285298473

Ahilova tetiva: zašto je osjetljiva kod rekreativaca svih dobnih skupina – liječenje

Vrijeme čitanja članka: 2 minuteLiječenje Prvi korak je fizioterapija s naglaskom na ekscentrične i koncentrične vježbe uz opterećenje. Ključ rehabilitacije je prilagodba aktivnosti: bol tijekom aktivnosti ne smije biti visokog intenziteta, ako bol traje dulje od 12 sati nakon aktivnosti – opterećenje je bilo preveliko, preporučuje se najmanje 48 sati odmora između jačih treninga. Ekscentrične vježbe (produljenje mišića pod […]

Fizikalna medicina i rehabilitacija shutterstock_2376513245

Ahilova tetiva: zašto je osjetljiva kod rekreativaca svih dobnih skupina

Vrijeme čitanja članka: 2 minute

Fizikalna medicina i rehabilitacija shutterstock_2623678973

Degenerativna ozljeda meniska – 9. dio

Vrijeme čitanja članka: 2 minute

Fizikalna medicina i rehabilitacija

Nalaz MR-a lumbalne kralježnice

Fizikalna medicina i rehabilitacija shutterstock_2654475679

Degenerativna ozljeda meniska – 8. dio

Vrijeme čitanja članka: < 1 minutaDegenerativne ozljede meniska obično nemaju dobru sposobnost spontanog zacjeljivanja. Zbog toga je liječenje uglavnom usmjereno na ublažavanje simptoma, prvenstveno boli i smanjene pokretljivosti. Neoperativno (konzervativno) liječenje, koje uključuje individualno prilagođenu fizioterapiju, i operativno liječenje djelomičnom resekcijom meniskusa u konačnici često imaju slične rezultate. Dobro planirana i prilagođena fizioterapija može značajno smanjiti bol i poboljšati kvalitetu […]