Poremećaji ličnosti i poremećaji ponašanja u penalnom sustavu

Vrijeme čitanja članka: 3 minute

Čini se da su poremećaji ličnosti i njihovo liječenje psihijatrijska skupina poremećaja u zapečku pažnje kako istraživanja, tako i kliničke, osobito biologijske kliničke terapijske prakse. Zadnjih tridesetak godina koristi se nekoliko dijagnostičkih kategorija za one oblike doživljavanja sebe i drugih te u skladu s tim i ponašanja koji odstupaju od normalne ljudske komunikacijske interakcije.

Čini se da su poremećaji ličnosti i njihovo liječenje psihijatrijska skupina poremećaja u zapečku pažnje kako istraživanja, tako i kliničke, osobito biologijske kliničke terapijske prakse. Zadnjih tridesetak godina koristi se nekoliko dijagnostičkih kategorija za one oblike doživljavanja sebe i drugih te u skladu s tim i ponašanja koji odstupaju od normalne ljudske komunikacijske interakcije. Radi se o trajnim obrascima doživljavanja sebe i svijeta oko sebe koji povremeno mogu prolaziti kroz faze pogoršanja u vidu dekompenzacije ličnosti prema psihotičnosti ili, još češće, mogu postojati istovremeno s poremećajem raspoloženja. Simptomi koje onda gledamo iz perspektive prve klasifikacijske osi pokušavamo ugasiti ili zatomiti raznim intervencijama, kako psihoterapijskim, tako i biologijskim metodama liječenja, dakle psihofarmakoterapijski. Poteškoća je u tome da je prevladavajući poremećaj ličnosti, onaj s graničnom organizacijom ličnosti ili graničnom psihopatologijom dugo vrijeme otporan na terapijske postupke jer, između ostalog, valja uspostaviti kakav takav terapijski savez s pacijentima inače sklonima brzopletom zaključivanju, često s distorzijom realiteta i katkad još bržem postupanju, osobito u aktivnostima koje ostavljaju štetne posljedice za zdravlje, intimni i socijalni život pojedinca. Iako često manipulativan, takav pacijent vrijedan je naše pozornosti i terapijskog truda, nasuprot svakodnevnoj praksi gledanja na pacijente iz te skupine kao na ljude lošeg karaktera koji su sami krivi za svoje nevolje. Terapijski savez je intelektualni dogovor terapeuta i pacijenta o nekim realitetnim pojedinostima koje su preduvjet za liječenje ili su sami cilj liječenja.

Jedna od najprominentnijih značajki ljudi koji se, osim što pate od poremećaja ličnosti, nalaze u zatvorskom sustavu, u bilo kojoj fazi penološkog procesuiranja je komorbiditet ili istovremeno postojanje dvaju ili više psihijatrijskih poremećaja kod jednog pacijenta. Prema našim i svjetskim iskustvima polovica pacijenata s graničnim poremećajem ličnosti istovremeno boluje od depresije, oko sedamdeset posto zadovoljava kriterije za postavljanje dijagnoze distimije, a ima i pacijenata koji istovremeno zadovoljavaju kriterije dijagnoze bipolarnog poremećaja. Kada bi se, u teoriji, pokušao načiniti amalgam dvaju poremećaja, jednog s prve dijagnostičke osi, a drugog s druge osi, vjerojatno bi većina današnjih kliničara, u šali, spojili bipolarni i granični poremećaj, Ima za to i konkretne epidemiološke i kliničke podloge, ali nedovoljne da bi takav dijagnostički enitet opstao. Do tridesetpet posto pacijenata s graničnom psihopatologijom zloupotrebljavaju ili su ovisni o alkoholu i drogama. Zanimljivo je pritom, gledajući adiktološki, da je samolječenje alkoholom i tvarima često,  što se odnosi osobito na samoublažavanje tegoba iz kruga poremećaja raspoloženja te na osjećaj samoće, ili možda praznine; jer što je praznina nego samoća. To se osobito razvidno može prikazati u pacijenata ovisnih o opijatima. Također, preko trideset posto pacijenata boluje isotvremeno od PTSP-a, pokazujući svu paletu takve, uprvom redu disocijativne simptomatike i depresije. U penalnim uvjetima ima puno pacijenata s organskim poremećajima raspoloženja i poremećajima afektiviteta, impulsa itd. zbog kraniocerebralnih ozljeda. Ima i ljudi koji boluju od takozvanih velikih duševnih poremećaja, a bili su ubrojivi tempore criminis.

Složeni poremećaji nastali formiranjem živčanog sustava u djetinstvu, psihodinamske teškoće razvoja, interakcija s okolinom, a penalni uvjeti na posljednjem iako ne nevažnom mjestu čine konstelaciju kako patnje pacijenta i možda njegove okoline, tako i simptomatike koju je potrebno intenzivno suportivno i medikamnetozno sanirati. Liječimo dakako čovjeka u cijelosti, koliko je god to moguće. Također valja biti uvijek na oprezi te imati na umu načelo o neštetnosti na prvom mjestu. Često je potrebno propisati i više lijekova u isto vrijeme. Pacijent je često bihevioralno toliko neuklopljen da se nema vremena čekati i postupno titrirati maksimalne doze lijekova.

Pacijent u penalnom sustavu prolazi nekoliko faza u svom procesuiranju, a sukladno tome i u psihičkom statusu. Lijekovi koji se koriste u ublažavanju simptoma ili u dekompenzaciji ličnosti su u prvom redu antipsihotici druge generacije (npr. olanzapin, kvetiapin, risperidon, klozapin), stabilizatori raspoloženja (npr. lamotrigin, valproat, topiramat, pregabalin) i antidepresivi (npr. sertralin, paroksetin, escitalopram), te benzodijazepini i ostala adjuvantna terapija. Tijekom kriznih razdoblja za pacijenta obično se ne mijenja lijek. Ili se samo pojača doza, ili se intervenira privremenom terapijom.
Liječenje poremećaja ličnosti u penalnim uvjetima zahtijeva specifičan cjeloviti psihofarmakološki i psihodinamski pristup.

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

Testis

Nespušteni testis

Vrijeme čitanja članka: 2 minute Testisi se, tijekom embrionalnog razvoja, stvaraju u retroperitoneumu i to u visini bubrega. Slijedi proces spuštanja testisa, (lat. – descensus testis) na njihovo mjesto u mošnjama (lat. – scrotum). To spuštanje se odvija krajem osmog mjeseca embrionalnog (intrauterinog) razvoja kada se testisi trebaju spustiti u skrotum tako da se muška beba rodi s oba testisa […]

Namirnice

Ako imam Chronovu bolest smijem li konzumirati ove namirnice?

Urin

Derivacija urina

Vrijeme čitanja članka: 2 minute Ovdje ćemo navesti neke podatke općenito o značenju pojma derivacije urina kao i kirurškim mogućnostima njezine izvedbe. Pojam derivacije urina načelno označava izvođenje mokraćnog sustava na neko neprirodno mjesto pa je iz toga jasno da je kirurški postupak derivacije urina gotovo uvijek nužda, a ne izbor. Sam način izvedbe derivacije možda dijelom može biti izbor […]

ZS

Zatajivanje srca u starijoj životnoj dobi – 1. dio                                          

Vrijeme čitanja članka: 2 minute Zatajivanje srca (ZS) je klinički sindrom koji označava slabljenje srčane funkcije koje nastaje zbog strukturnih i funkcionalnih promjena srca. Najčešći simptomi koji se javljaju kod kroničnog ZS su umor, zaduha, kratkoća daha, oticanje potkoljenica, u težim slučajevima gubitak tjelesne mase, bolovi u grudima, poremećaji svijesti. Starenjem populacije raste incidencija ZS, ali raste i morbiditet i […]

Inzulinska rezistencija

Upućuju li ovi nalazi na inzulinsku rezistenciju?

Prirodni antioksidans

Koenzim Q10 – jesmo li ga zaboravili?

Vrijeme čitanja članka: 3 minute Koenzim Q10 (CoQ10) je prirodni antioksidans koji tijelo proizvodi i koristi na staničnoj razini za podršku rastu, energiji i održavanju stanica. Ova tvar, nalik vitaminima, prisutna je u svim tkivima, a najviše se nalazi u srcu, jetri, bubrezima i gušterači. Prvi put otkriven 1957. godine, CoQ10 je od tada prepoznat kao ključan spoj za funkcioniranje […]

Iz iste kategorije

Psihijatrija

Psihijatrijski poremećaji i spavanje – 1. dio

Vrijeme čitanja članka: 2 minute Uvriježeno je mišljenje kako su problemi sa spavanjem učestalo prisutni među osobama s psihijatrijskim poremećajima. Isto tako se može reći kako se problemi sa spavanjem smatraju simptomima povezanih psihijatrijskih stanja. Tako da se može reći kako problemi sa spavanjem predstavljaju i obilježja velikog broja psihijatrijskih poremećaja i uključeni su među dijagnostičke kriterije za te poremećaje. […]

Psihijatrija

Povezanost između oštećenja vida i demencije

Vrijeme čitanja članka: < 1 minuta Liječenje problema s oštećenjem vida moglo bi pomoći u prevenciji demencije, jer se sumnja kako je oštećenje vida povezano s 19% slučajeva demencije u starijih osoba. Istraživanje koje jeproveo Jason R. Smith sa suradnicima objavljeno je ove godine u časopisu JAMA Ophthalmology. Istraživanje je uključilo 2.767 odraslih osoba u SAD-u u dobi od 71 godinu ili […]

Psihijatrija

Trema li mijenjati terapiju za fobično-anksiozni poremećaj?

Psihijatrija

Precizna psihijatrija

Vrijeme čitanja članka: 2 minute Područje psihijatrije doživljava transformativni pomak prema preciznoj medicini, paradigmi koja prilagođava liječenje jedinstvenim karakteristikama pojedinih pacijenata. Ovaj pristup odražava napredak u područjima kao što su onkologija i kardiologija, gdje su precizni alati već revolucionirali skrb za pacijente. Cilj precizne psihijatrije bio bi identificirati podtipove psihijatrijskih poremećaja i prilagoditi tretmane koristeći mjerljive, objektivne podatke. Koristeći funkcionalni […]

Psihijatrija

Ima li moj ujak shizofreniju?

Psihijatrija

Promjene moždanih struktura u osoba s depresijom

Vrijeme čitanja članka: 2 minute Studija objavljena u časopisu Nature pokazuje kako moždana je mreža uključena u obradu nagrađivanja i obraćanje pažnje na podražaje znatno povećana kod osoba s depresijom, ostaje stabilna tijekom vremena, na nju ne utječu promjene raspoloženja te da se može otkriti već kod djece prije pojave simptoma depresije. Koristeći novu tehniku ​​mapiranja mozga, istraživači su otkrili […]

Psihijatrija

Promjene stila života povezane s poboljšanjem simptoma Alzheimerove bolesti

Vrijeme čitanja članka: 2 minute Prema rezultatima novog istraživanja, zdravi stilovi života povezani su s nižim rizikom od Alzheimerove bolesti (AD), ali također može koristiti pacijentima s već dijagnosticiranim blagim kognitivnim oštećenjem (MCI) ili ranim AD. Nakon 20 tjedana, pacijenti nakon intenzivne promjene multimodalnog stila života pokazali su značajna poboljšanja u kogniciji i funkciji. Korisne promjene primijećene su i u […]

Psihijatrija

Mogu li se podtipovi depresije i tjeskoba identificirati snimanjem mozga

Vrijeme čitanja članka: 2 minute Snimanje mozga u kombinaciji s umjetnom inteligencijom identificiralo je šest različitih “biotipova” depresije i anksioznosti što bi možda moglo dovesti do personaliziranijeg i učinkovitijeg liječenja. Istraživačica Leanne Williams, dr. sc., smatra kako ovo istraživanje može imati “neposredne kliničke implikacije” te kako je na Stanfordu započelo prevođenje tehnologije snimanja u upotrebu u novoj preciznoj klinici za […]