U liječenju bipolarnog afektivnog poremećaja nužan je multidisciplinaran pristup što osim primjene lijekova uključuje edukaciju bolesnika i obitelji o tijeku bolesti i liječenja, psihoterapijske i socijalne metode.
Čimbenici koji također pomažu u oporavku oboljelih su promjene u načinu života (tjelesna aktivnosti, prestanak konzumiranja alkohola i drugih psihoaktivnih tvari), a učinkovitost liječenja je bolja ako se što ranije prepoznaju početni znakovi poremećaja. Liječenje ovog poremećaja je dugotrajno, a uzimanje lijekova mora biti kontinuirano.
Lijekovi svojim djelovanjem postupno uspostavljaju ravnotežu neurotransmitora u mozgu, a svoj učinak počinju pokazivati nakon nekog vremena (obično jedan do četiri tjedna). Izbor lijekova ovisi o tome da li u određenom trenutku prevladava depresivna ili manična faza i kako se te faze izmjenjuju. Pomoću lijekova stabiliziraju se promjene raspoloženja i uspostavlja kontrola nad tim promjenama, tako što se smanjuje učestalost i intenzitet depresivnih i maničnih faza. Upravo radi toga lijekovi se moraju uzimati dugotrajno i kontinuirano.
U akutnim fazama bolesti (posebice ako se radi o maničnoj epizodi), oboljele osobe odbijaju liječenje i teško ih je privoliti na uzimanje medikamenata. Njihova česta sklonost rizičnom ponašanju razlog su radi kojeg ih je često nužno smjestiti u bolnicu.
U depresivnoj fazi bolesti posebno treba obratiti pažnju na postojanje suicidalnog rizika. Prema dosadašnjim iskustvima za liječenje bipolarnog afektivnog poremećaja najčešće je potrebna kombinacija lijekova što uključuje antidepresive, stabilizatoreraspoloženja i antipsihotike koji djeluju kao stabilizatori raspoloženja. Tako se u maničnoj fazi uz antipsihotik daje tzv. stabilizator raspoloženja, a u fazi depresije uz stabilizator raspoloženja daje se antidepresiv uz antipsihotik novije generacije (jer imaju „antimanično” djelovanje i sprečavaju prijelaz u hipo/maničnu fazu). Klasični i najstariji stabilizator raspoloženja je litij. Od ostalih stabilizatora raspoloženja koriste se karbamazepin, valproat i lamotrigin. Od spomenutih antipsihotika najčešće se koriste atipični antipsihotici kvetiapin i olanzapin.
Ako se ne postigne zadovoljavajući terapijski odgovor preporučuju se daljnje kombinacije lijekova, a kod terapijski rezistentnih slučajeva indicirana je i elektrostimulativna terapija. Nakon što se povuku akutni simptomi bolesti, nužno je nastaviti terapiju održavanja kako bi se spriječilo ponavljanje bolesti. Konačni cilj liječenja je održavanje radne sposobnosti te što kvalitetnije obiteljsko i socijalno funkcioniranje.
Od Belupovih lijekova za liječenje ovog poremećaja na raspolaganju su: Q-Pin, Arvind i Vaira.
23.12.2015
